Kako je trenutna politička kriza izazvana penzionisanjem sudije Ustavnog suda Dragane Đuranović proizvod sistemskog problema koji karakteriše ustavnopravni poredak Crne Gore, ne treba očekivati da će Venecijanska komisija (VK), ukoliko se uključi u njeno rješavanje, reći nešto radikalno novo.
Ovo tijelo je već krajem 2022, komentarišući predložene izmjene Zakona o predsjedniku Crne Gore, primijetilo da Crnoj Gori nedostaju tzv. mehanizmi deblokade institucija (anti-deadlock mechanisms), kazao je u izjavi za „Dan“ Matija Stojanović, saradnik u nastavi na Pravnom fakultetu i doktorand ustavnog prava.
– Iako prepoznaje potrebu za obezbjeđivanjem funkcionalnosti poretka, ono na čemu Venecijanska komisija insistira, a na šta je ukazala i u svom mišljenju povodom Nacrta zakona o Vladi Crne Gore, jeste da pitanjima koja se tiču ravnoteže i međusobne kontrole vlasti ne bi trebalo pristupati ad hok, već sistemski, u postupku ustavne revizije. Time bi se eventualnim rješenjima pružio odgovarajući autoritet i legitimitet. Sve dok se ne pristupi takvom poduhvatu, pravni i institucionalni poredak u Crnoj Gori ostaće, kako se to i navodi u Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2024, „osjetljiv i podložan političkim krizama i mogućim institucionalnim blokadama“, izjavio je Stojanović.
Ustav Crne Gore nedorečen
Prema riječima našeg sagovornika, učestalost ovakvih događaja u skorijem ustavnom životu Crne Gore da se objasniti prije svega kroz dvije činjenice.
– Prva činjenica je da je Ustav Crne Gore nedorečen u mnogim bitnim pitanjima, pogotovo onim koja se tiču ravnoteže i međusobne kontrole različitih grana vlasti. Druga činjenica je da je institucionalni i politički život Crne Gore poslije 2020. postao dinamičniji, proizvodeći više nego ranije sporove između nosilaca vlasti. Sticaj ove dvije činjenice učinio je da ovi sporovi nijesu uvijek mogli da se riješe u okviru postojećih propisa, što je nerijetko proizvodilo zastoj institucija, pa samim tim i različite, manje ili više osporavane prakse prevazilaženja takvih zastoja, rekao je Stojanović.
Podsjetio je da događaj od 17. decembra 2024. nije ništa novo „pod ustavnopravnim suncem Crne Gore“.
– Ono što ovaj događaj razlikuje od brojnih i ne tako davnih događaja jeste njegova politička aktuelizacija. Brojni događaji, iako ništa manje sporni sa stanovišta ustavnog prava, nijesu proizveli jednako interesovanje javnosti ili parlamentarne opozicije. Tu prije svega treba istaći pitanja kao što su mogućnost predlaganja mandatara po isteku roka predviđenog članom 103, stav 1 Ustava, koje je bilo aktuelno po izglasavanju nepovjerenja 42. Vladi; zatim pitanje ustavnosti „samosazivanja“ poslanika na sjednicu Skupštine (bez odluke v.d. predsjednika Skupštine), koje se aktuelizovalo uoči izbora 43. Vlade; kao i pitanje mogućnosti raspuštanja parlamenta mimo uslova propisanih članom 92, stav 1 i 2 Ustava, koje se dalo postaviti kada je predsjednik države u martu 2023. raspustio 27. saziv Skupštine. Posebno je interesantan i događaj s kraja 2021, kada je Ustavni odbor Skupštine Crne Gore, takođe bez dostavljenog obavještenja sa sjednice Ustavnog suda o nastupanju uslova za prestanak funkcije, penzionisao sudiju Ustavnog suda. Svi ovi događaji se u odnosu na aktuelni događaj razlikuju prije svega u tome što u njihovom slučaju niko nije dovoljno čvrsto i dosljedno istrajavao na njihovom problematizovanju – ukazuje Stojanović.
Izvor: Dan
