Gradonačelniče Marko, zbilja si mogao bez onog istaknutog srednjeg prsta na ruci na kojoj nosiš brojanicu. Jer, koliko god ti objašnjavao da si namještao sat, sve mnogo više liči na omalovažavanje državne himne. I to ono uličarsko, koje ne priliči tvom kulturnom i intelektualnom profilu. A to što svoju, očiglednu, grešku vezuješ za stradalne mučenike iz 1995. godine je srljanje iz greške u grešku. Zato, molim te, zaustavi se, još si na vrijeme.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ovo govorim sa pozicije iskrenog srpskog patriote i čovjeka koji promišlja dobrobit srpskog naroda. A ona svakako nije u produbljivanju dioba i radikalizovanju političkih prilika u zemlji.
Marko Kovačević je dovoljno mlad i perspektivan političar da shvati kako ima vremena da uputi izvinjenje svima koji su povrijeđeni ovom njegovom nepromišljenošću, i da javno stane iza stava da su ustavne i zakonske norme ove države (a među njima i himna) i za njega svetinja.
U protivnom, na početku smo scenarija za još jedan samoubilački potez ljudi iz NSD, koji i njih i politički imidž srpskog naroda, gura u socijalni geto.
Zato Marko, učini nešto, kao javni funkcioner, prije godišnjice „Oluje“ što bi te momentalno prikazalo pobjednikom i čovjekom budućnosti, a sud neka radi svoje. Svakog dana, i svakog datuma u godini. Za to smo se i borili, zar ne?
Do čitanja u narednom broju.
