Poruka ove knjige mora biti i jeste: Daleko nam rat od kuće! I zaključno: „Samo su mrtvi vidjeli kraj rata“ – veli Džordž Santajana. Mnogo ih je! Potvrđuje to i ovaj rukopis Buda Simonovića – kaže prof. dr Draško Došljak
Prof. mr Jestrović ocjenjuje da „Lijeve greške“ predstavljaju stvaralačku i ljudsku misiju svoga autora. Nova knjiga Buda Simonovića „Lijeve greške“, sa podnaslovom „Istine i laži o sumračnom razdoblju NOB u Crnoj Gori od septembra 1941. do maja 1942. godine“, upravo je izašla iz štampe u izdanju Jumedia Monta iz Podgorice i „Štampar Makarija“ iz Beograda, i od sjutra će biti dostupna svim čitaocima.
Recenzenti knjige su prof. dr Draško Došljak i prof. mr Zora Jestrović. U uvodnom dijelu piše da „nema pretenzija da bude istorija, cjelovita, svestrana i sveobuhvatna priča o onome što se tokom Narodnooslobodilačke borbe s jeseni 1941. i do proljeća, do maja 1942. godine, zbivalo u Crnoj Gori“. Sadržaj rukopisa je ograničen prostorno i vremenski. Tri godišnja doba i prostor Crne Gore.
– Rukopis „Lijeve greške“ treba da smiri strasti, predrasude, jer – kako veli Mihailo Lalić – „teško da je iko ostao bez krivice“. Žan De La Brujer ima jednu misao: „Istine koje najmanje želimo čuti jesu one koje bi nam najviše koristile da ih znamo“, ocjenjuje recenzent Došljak.
„Lijeve greške“ o sumračnom razdoblju Narodnooslobodilačke borbe u Crnoj Gori
Poruka ove knjige mora biti i jeste: Daleko nam rat od kuće! I zaključno: „Samo su mrtvi vidjeli kraj rata“ – veli Džordž Santajana. Mnogo ih je! Potvrđuje to i ovaj rukopis Buda Simonovića – kaže prof. dr Draško Došljak Prof. mr Jestrović ocjenjuje da „Lijeve greške“ predstavljaju stvaralačku i ljudsku misiju svoga autora
Nova knjiga Buda Simonovića „Lijeve greške“, sa podnaslovom „Istine i laži o sumračnom razdoblju NOB u Crnoj Gori od septembra 1941. do maja 1942. godine“, upravo je izašla iz štampe u izdanju Jumedia Monta iz Podgorice i „Štampar Makarija“ iz Beograda, i od sjutra će biti dostupna svim čitaocima. Recenzenti knjige su prof. dr Draško Došljak i prof. mr Zora Jestrović.
U uvodnom dijelu piše da „nema pretenzija da bude istorija, cjelovita, svestrana i sveobuhvatna priča o onome što se tokom Narodnooslobodilačke borbe s jeseni 1941. i do proljeća, do maja 1942. godine, zbivalo u Crnoj Gori“. Sadržaj rukopisa je ograničen prostorno i vremenski. Tri godišnja doba i prostor Crne Gore. – Rukopis „Lijeve greške“ treba da smiri strasti, predrasude, jer – kako veli Mihailo Lalić – „teško da je iko ostao bez krivice“. Žan De La Brujer ima jednu misao: „Istine koje najmanje želimo čuti jesu one koje bi nam najviše koristile da ih znamo“, ocjenjuje recenzent Došljak.
Prof. mr Jestrović smatra da „Lijeve greške“ predstavljaju stvaralačku i ljudsku misiju svoga autora. Pred nama je, dodaje recenzentkinja, knjiga dokumentarno-istorijske proze.
– Čitaoci su odavno uočili da Budo Simonović, kad je u pitanju književna problematika, uvijek iznenadi nečim, u prvi mah, već poznatim. Ali, ulazeći u sadržajnu strukturu njegove knjige, ono što se činilo poznatim postepeno se osvjetljava novim relevantnim podacima i saznanjima te se čitalac osjeća kao putnik koji iz mračnog laguma izlazi na svjetlost dana – navodi Jestrović.
Ova knjiga je specifični vid reaktuelizacije događaja iz mračne prošlosti NOB-a, koji su se odigrali prije osam decenija, koji su se negativno reflektovali na početak, tok i kraj antifašističkog pokreta u Crnoj Gori za vrijeme Drugog svjetskog rata, a koji se, kako navodi prof. Jestrović, „u vidu destruktivnih sila zla ponovo oživljavaju u našem vremenu“.
Prof. dr Došljak ocjenjuje da je crvena nit ovoga rukopisa Buda Simonovića – riječ. Rat! Ali, i ona kletva koju autor navodi: „Ko ga volio u kući mu bio“! Rat! Poruka ove knjige mora biti i jeste: Daleko nam od kuće! I zaključno: „Samo su mrtvi vidjeli kraj rata“ – veli Džordž Santajana. Mnogo ih je! Potvrđuje to i ovaj rukopis Buda Simonovića – reći će Došljak u svojoj recenziji.
U prvoj cjelini knjige, naslovljenom „Ovako je počelo“ koja je i najobimnija, autor najprije piše o opštem ambijentu na početku Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori, ustanku, periodu 1941 – 1942. godine, kada je „Crna Gora bila nesrećna zemlja jer su joj isključiv politički izbor bili partizani i četnici“. – Ubistva, žrtve, prolivanje krvi, strijeljanja, „lijeve greške, Milovan Đilas, Ivan Milutinović, odluke, odgovornosti, uloga Moša Pijade, Pokrajinski komitet i razrješenja i nova imenovanja, i drugo, kroz očuvanu riječ svjedoka i konsultovanje literature, koja je i navedena na kraju rukopisa, autoru Budu Simonoviću su teme o kojima jezgrovito i stilski ujednačeno piše i prilaže cjelovitije opise ovih događaja – navodi, između ostalog, recenzent Došljak.
U drugom dijelu, autor piše o sudbinama Jaukovića, o bratskim raskolima, onima kojima se ne zna ni groba ni mramora, o traumama potomaka, o vremenu koje ne želimo da se ponovi.
Treći dio knjige posvećen je sudbinama Džakovića, Tomića, Simićevića i pogubljenjima u Šarancima i Drobnjaku… Četvrta cjelina, „Krvava večera u selu Zavrh“, ispovijesti o ubistvima, sa pokajničkim riječima Save Kovačevića o strijeljanju Milosave Radulović. On kaže: „Radulovići nijesu izdajnici, oni su junaci, i vjeruj da mi je žao zbog toga što smo ti sestru ubili…“. Riječ je o događaju iz Zavrha koji je postao motiv romanopiscima i pjesnicima, o čemu svjedoči i Simonović – navodi Došljak.
On dodaje i da „Iskopanje Krsta – Kića Radojevića“, iz Bara Tušinskih, pokazuje jedinstven primjer u durmitorskom kraju.
– Ovo je tema koju autor Budo Simonović obrađuje u posljednjem dijelu svog rukopisa „Lijeve greške“. Poruka na kraju teksta ostaje: „Rat nije nikome brat i nikome nikada nikakva dobra nije donio…“ – naglasio je prof. dr Draško Došljak u svojoj recenziji o knjizi „Lijeve greške“ Buda Simonovića.
Živana Janjušević
Izvor: Dan
