Ima u svijetu, a posebno u Crkvi, ljudi, koji su tihi i nenametljivi, mnogo manje poznati nego što to zaslužuju. Takav je bio i otac Lazar Stojković.
Oca Lazara sam prvi put imao priliku da čujem i vidim na jednom duhovnom predavanju u Nikšiću, prije desetak godina. Naziv predavanja je bio “ Post nam otvara duhovni vid“. I tu je otac Lazar pokazao pravo enciklopedijsko znanje o duhovnosti, umjetnosti, sve vješto povezujući u jednu cjelinu. Na kraju je sveštenik, koji je bio moderator rekao“evo vidite, kakvo mi skriveno blago imamo u našim manastirima“. Zaista je bilo tako. Nažalost, mi ljudi često kasno prepoznamo prave bisere. Tek nakon dosta godina uvidimo kakav je čovjek sa nama živio. Otac Lazar je svoje monaško ime dobio po čuvenom duhovniku ocu Lazaru Ostroškom.
Rođen je u Banatu 1958. godine. Završio je u Novom Sadu gimnaziju, a potom umjetnički fakultet. U čin jerođakona biva rukopoložen 21 Jula 2000. godine, a u čin jeromonaha 21 Septembra 2005. godine. U manastir Zagrađe dolazi 2001. godine, gdje učestvuje u njegovoj obnovi. Otac Lazar je bio vrhunski freskopisac, tako da je oslikao mnoge manastire po Crnoj Gori, pa i Saborni Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Sav novac je ulagao u obnovu svog manastira Zagrađe. Koliko je samo molitava u sebi izgovorio najbolje ocrtava njegova faca, koja je ponekad bila uronjena duboko u sebi, spoznajući bol ovoga paloga svijeta.
Mnogi su duhovnu utjehu pronalazili kod ovog velikog duhovnika naših dana ili kako bi neki rekli“ poslednjih dana“. I zaista jeste pravo čudo da se jedan ovakav prelijepi biser ili cvijet nastane i nikne u ovakvom vremenu ovoga svijeta, koji je istini za volju uvijek bio težak i zlo je imalo veliku prisutnost. Ljudi poput oca Lazara, kao i njegovog istoimenog prethodnika oca Lazara Ostroškog nijesu mogli dugo da traju na ovozemaljskom planu. Kao da ih je bolio svaki nerv, kost, duša. Ne u nekom sentimentalnom duševnom smislu, nego sozercavajući duboko čovjekov pad, kroz svakog pojedinačnog čovjeka, koji im je tražio pomoć i utjehu, a, oni su je obilno pružali. Otac Lazar je bio povučen, tih čovjek. Rijetko se gdje pojavljivao u javnosti, iako je to sa jedne strane šteta, a sa druge, pitanje je da li bi mogao da tako duboko prodre u tajne ljudskog bića da je bilo drugačije. On je naš savremenik, a duhovnik na tragu egipatskih monaha iz četvrtog vijeka, poput Svetog Antonija Velikog, Svetog Pahomija, vizantijske i svetogorske tradicije Svetog Grigorija Palame, Svetog Nikodima Agiorita, pa sve do velikih Staraca naših dana Pajsija, Porfirija, Jakova Calikisa, Josifa Isihaste, Jefrema Arizonskog. Otac Lazar se upokojio 19 Avgusta 2021. godine, a sahranjen 21 Avgusta u manastiru Zagrađe.
Vječan ti pomen, dragi oče Lazare. . .
Miloš Lalatović
