Nedavno se podigla prašina oko najave oca Arsenija Jovanovića na poziv vjernicima da izađu na miran protest protiv dolaska blek metal benda iz poljske Batushka u Beograd. Organizatori su iz bezbjednosnih razloga otkazali koncert. O tome su na televizijama i portalima govorili razni intelektualci, rok kritičari, sociolozi i itd. Bilo je i kritika na račun Crkve da se ne petlja u umjetnost i slobodno izražavanje. Ovakvi protesti vjernika Pravoslavne Crkve nijesu karakteristični za naše prostore, za razliku od zapadnih država, pa i slobodoumne Amerike, gdje su oni uobičajni.

U Americi je povodom koncerata benda Merilin Menson organizovan veliki broj protesta od strane vjernika različitih hrišćanskih denominacija i zabrinutih roditelja, a u nekim srednjim školama, učenicima se prijetilo isključivanjem ukoliko posjete Mensonov koncert. Ono što je interesantno da su korijeni same rok muzike u velikoj mjeri hrišćanski. Rok muzika je nastala iz bluza i gospela, koji su ujedinjavali patnju američkih crnaca sa jevanđeoskim pričama. Posle je ovo izraslo u hipi pokret, koja je neka verzija vraćanja ranim hrišćanskim idealima, ali samo u fragmentima, jer sami hipici su živjeli dosta razuzdano. Prije hipika na andergraund kulturnoj sceni su bili bitnici, ali koji su svoj najveći izražaj imali u književnosti i dosta su uticali na sve generacije rokera, od hipika, hard roka, pankera, grandža. Bitnici su prvi na čelu sa Keruakom, Ginsbergom, Bukovskim, Barouzom, Ferlingetijem, odlučili da prekinu tradicionalni američki način života i okuse slobodu, ma šta to značilo. Hipici su još više nastavili sa ovim trendom, a posle njih to je otišlo i još više. Tako dolazimo i do bendova koji šire otvorene antihrišćanske i satanističke poruke. Sam satanizam je neodvojivo vezan za hrišćanstvo i predstavlja njegovu izokrenutu verziju. Ovakvi bendovi su najviše prisutni u det i blek metalu. Blek metal je dobio naziv po istoimenom albumu benda Venom. Ovaj bend je bio inspirisan itekako satanizmom, satanističkom biblijom Antona Šandora La Veja.
Ipak, blek metal zajedno sa svim ostalim nepočinstvima poput ubistava, samoubistava, paljenja crkava, okultizma i satanizma je dobio svoj puni izraz u skandinavskom bendu Majhem. Jedan od članova benda je izvršio samoubistvo, koje je kod ostalih članova dobilo ritualni karakter, da bi na kraju Varg Vikernes ubio Euronimusa, a obadvojica su bili članovi Mayhema. Vikernes je godinama bio u zatvoru, po izlasku na slobodu poznat je po svom bendu Burzum.
Bilo kako bilo blek metal je dobio svoje poštovaoce širom svijeta, pa tako se i u Poljskoj 2015. godine osnovao bend Batuska, čiji članovi su obučeni kao pravoslavni velikoshimnici, ali sa krstovima okrenutim naopačke, gdje se koriste crkvene pjesme u kombinaciji sa teškom blek metal muzikom, međutim poruke koje bend šalje nijesu hrišćanske nego u suprotnosti sa njim, iako je to na prvi pogled suptilno sakriveno. Interesantno, da je ovaj bend po mišljenju jednog rok kritičara moguće svoju inspiraciju pronašao u makedonskoj alternativnoj sceni nastalu osamdesetih godina, a koju su činili bendovi Mizar, Padot na Vizantija, Anastasija, Kismet, Arhangel. Oni su bili pioniri onoga što se zove gotik ili dark na našim prostorima, takođe su miješali rok muziku sa crkvenom i etno muzikom, ali za razliku od “Batuske“, njihove pjesme su imale potragu za smislom i hrišćanstvom, naročito kad se vidi vrijeme u koje su ovi bendovi nastali, to jest, još je uveliko vladao komunistički režim. Čak i album benda Idoli “ Odbrana i poslednji dani“, koji se smatra jednim od najboljih rok albuma bivše Jugoslavije je imao crkveni izraz. Najprije omot albuma je preuzet sa odežde freske Svetog Nikole, pojedine pjesme imaju djelove crkvenog pojanja. Ovo je za ono vrijeme bilo zaista revolucionarno i hrabro. No, da se vratimo na makedonsku scenu.
Osamdesetih godina kad su ovi bendovi nastajali, rok scenu je kao rok kritičar pratio mladi novinar Neven Ćulibrk. Ćulibrk je bio veliki fan britanskog nju vejv benda Džoj Divižn, koji je takođe pripadao i dark sceni. Saznavši za slične bendove na našim prostorima, odlazi za Makedoniju, upoznaje se sa Goranom Trajkoskim, frontmenom “Anastasije“, “Mizara“ i “Padot na Vizantija“.
Mladi Ćulibrk se po uticajem ovih bendova upoznaje sve više sa pravoslavnim hrišćanstvom, crkvenim pojanjem i sve rezultira njegovim monaštvom u Crnoj Gori 1991. godine, gdje dobija ime Jovan i danas je Vladika Jovan Ćulibrk. Iz ovoga primjera možemo viđeti da sama muzika nije dobra ni loša nego poruka koju šalje. Čak, iako se neki bendovi čine mračnim ne znači da su loši i satanistički. Pa i ako kritikuju crkvene vlasti, ni to ne znači da su loši. Mnogi današnji hrišćani, sveštenici i monasi su potekli i formirali se u rok kulturi, koja je na putu njihovog razvoja imala uticaj da se opredijele za hrišćanstvo. I to nekadašnji buntovnici sa dugim kosama, provokativnim grafitima, protivnicima licemjernih autoriteta. Na kraju bih završio sa citatom američkog pravoslavnog monaha konvertita Serafima Rouza, koji je i sam pripadao bitnicima i prešao težak put kroz mnoge filozofije i religije,“ Antihrista nećete naći među velikim negatorima, nego među mlakim klimačima glavom“.
Miloš Lalatović
