Često danas čujemo da bi dosta toga bilo bolje, drugačije da je živ mitropolit Amfilohije. Ta partitokratska razmišljanja kažu da bi on uradio ovo ili ono, a sad kako njega nema neće ni oni mnogo da idu u Crkvu. Kažu nema ga. Kad sam nedavno boravio u Crnoj Gori, ja vidim živ je.
Opet sam posvjedočio Živog Boga, opet mi ga je pokazao mitropolit Amfilohije. Novi paraklis Svetog Amfilohija Ikonijskog u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, mjestu vječnog počinka mitropolita Amfilohija zasijao je i prije nego je završen. Ikonopisci vrijedno, s velikom ljubavlju iscrtavaju zidove udahnjujući u njihov život, onako kako je mitropolit Amfilohije udahnuo život Crnoj Gori.
Ipak, mermerni grob sa pločom kakvu je on zamislio, sija kao najljepša zvijezda na nebu. Zaista, ovaj paraklis postalo je novi svetilište i pokloničko mjesto. On je tu, njegova slika već je za mnoge ikona i prilaze joj s posebnim poštovanjem. Njagov osmijeh i topli pogled dočekuje svakog. Kad prilazite, kao da širi ruke i govori: “Blago meni”. Odlučim da ostanem na izložbi “Niti Đedove vasione”, koju je organizovala mlada dizajnerka Ivona Radović. Prepuna kripta Sabornog hrama, sve đeca i mladi u publici.
U čast mitropolita pjevaju izvorne pjesme, plešu narodne igre i sav Hram kao da diše. Tu se uvjerim, živ je – kroz ovu đecu, kroz tu mladost i energiju koja se prožima Kriptom Hrama. Pred očima mi živo svjedočanstvo kako je Morački jasnovidac, Srbin Crnogorac, Svetogorac od crne napravio Svetu Goru. Onog trenutka kad nas je napustio, zapravo počeo je da živi kroz stotine, hiljade ljudi. Njagovi plodovi su dali ogroman rod, Božija njiva koju je orao postala je najplodnija srpska, pravoslavna zemlja.
Srbin Crnogorac, a Svetogorac. Svaki kamen one obezbožene Crne Gore primio je na sebe i ugradio ga u nove temelje. Na svaki napad odgovorio je molitvom. Kao što je Atlas na leđima nosio svijet, mitropolit Amfilohije je na svojim leđima iznio iskupljenje za čitav narod. I danas nekima smeta, i danas na njega bacaju kamenje. A šta će vam veći dokaz da je živ?! Od onog kamenja pravio je temelje i dizao hramove i obnavljao manastire. Od ovog danas sazidaće i vratiće kapelu na Lovćenu.
Kud je hodio, sve je vaskrsavalo. Ruševine ponovo dizao. Svjedok vaskrsenja, dokaz one da je “predivan Gospod u svetima svojim”. Svjetlost srpstvu, primjer pravoslavlju. Duhovna bujica, intelektualna gromada, Hristov sluga – sve to je Đedo, mitropolit Amfilohije.
Aleksandar Stojanović/banjaluka.net
