Knjiga proze „Smrtnici, smrtnice“ autora Aleksandra M. Arsenijevića najbolji je prozni rukopis za ovu godinu. To je odluka žirija konkursa koji je objavila Matica srpska-Društvo članova u Crnoj Gori.
Za najbolji pjesnički rukopis na konkursu izabrana je knjiga poezije pod naslovom „VARIA PIRA“ autora Đorđa Marića.
Iz Matice su saopštili da je žiri za objavljivanje preporučio knjigu proze „Bezličje makrokozma“ autora Dušana Milijića, zatim knjigu poezije „Blagodarje“ autora Slavka Vukovića, knjigu poezije „Suza svemira“ autorke Dragane Đurković Tošić.
Žiri je radio u sledećem sastavu: msr Jelena Šaković (član), doc. dr Jelena Gazdić (član) i dr Radoje Femić (predsjednik).
Odluke su donesene jednoglasno.
U nastavku pročitajte detalje odluke žirija:
1. Knjiga pripovjedaka Smrtnici, smrtnice autora Aleksandra M. Arsenijevića u punoj mjeri oživljava koncept svedene, novelistički zasnovane pripovijetke u savremenoj srpskoj književnosti. Tematsko-motivska difuznost pripovjedaka obrazuje jedan simboličko-kulturološki niz koji bi se najpreciznije mogao odrediti kao evropocentrični doživljaj čovjeka i svijeta. Zbirka pripovjedaka je svojevrsni vodič kroz istoriju duha Evrope, s naglašenim stilsko-jezičkim obilježjima domaćeg stvaralačkog iskustva. Elementarni semantički paradoks – da su i besmrtnici ništa drugo do smrtnici – indukuje simboličke protivrječnosti koje se razrješavaju po zakonitostima odabranog i raskošno ostvarenog žanra pripovjedačke pregnantnosti.
1a. Roman Bezličje makrokozma autora Dušana Milijića predstavlja epistolarnu formu u kojoj je prezentovano naličje jedne istorijske epohe, prelomljeno kroz emocionalno-doživljajnu prizmu titulara prepiske. Služeći se neobičnom narativnom strategijom, pripovjedač uspijeva da uspostavi atmosferu jednog vremena i prostora kojom se kontekstualizuje referisanje na glavnog odsutnog junaka u romanu – Petra II Petrovića Njegoša. Dočarava se složeni interkulturalni fenomen crnogorsko-italijanskih odnosa, uz vješto dinamizovanje pripovijedanja elementima avanturističkog žanra.
2. Knjiga poezije pod naslovom VARIA PIRA autora Đorđa Marića čini jedinstven poetski brevijar, u kojem su zastupljene pjesme različitog motivskog usmjerenja koje imaju različita versifikaciona i grafička obilježja. Kroz niz poetskih ciklusa, objedinjenih urbanim stvaralačkim senzibilitetom, iskustvom kosmopolitizma i figuracijom putovanja, diskretno se otkriva arhetip odisejevske suštine. Osnovni stvaralački (i životni!!!) imperativ: vratiti se uporišnoj tački koja se različito konotira, ali odgovara toposu zavičaja, obezbjeđuje formalno i suštinsko jedinstvo pjesničkom rukopisu.
2a. Knjiga poezije Blagodarje autora Slavka Vukovića ostvarena je na efektivnom pjesničkom postupku upotrebe anagramnida, kojima se u formalnom smislu poetski glas poigrava jezikom, praveći gipke stilsko-jezičke manevre koji su u neobičnoj korelaciji s izabranim, tradicionalistički intoniranim temama. Shvatajući poetski jezik kao otvorenu morfološko-tvorbenu i leksičku radionicu, poetski glas je postigao poželjni stvaralački cilj – modernost i tradicionalnost izraza u isti mah.
2b. Knjiga poezije Suza svemira autorke Dragane Đurković Tošić individualizuje lirsku imaginativnu perspektivu traganja za tajnom ontološke zagonetke. Snažno metafizički nadahnuta, sistematična u artikulisanju težnji lirskog glasa, zbirka prerasta u svojevrsnu kosmogoniju, ilustrovanu konkretnim pjesničkim prizorima. Poetskim argumentima pjesnikinja uobličava zbirku kao prilog nezamjenljivosti unutrašnjeg uvida zasnovanog na konvencijama ženskog pisma.
Izvor: RTNK
