Piše: Milija Todorović
Ovo nije tekst o vojnim formacijama iz Drugog rata, naci-fašističkim ustašama i u prašumama ratnih kombinacija izgubljenih četnika. Njihove razlike su, baš suštinske, iako ih spaja isti ratni poraz, ali ovo nije tekst o njima… Ovo je tekst o onima koji imena ovih vojski koriste za političku i ideološku diskvalifikaciju svojih protivnika, makar, najčešće, ti protivnici nemaju, ama baš nikakve veze ni sa jednima ni sa drugima. Studenti Srbije su jedna takva grupacija, kojoj su, ni krivima ni dužnima, pripisivane upravo takve kvalifikacije. Jedni su ih zvali ustašama a drugi četnicima, ali ovo nije tekst o studentima koji nijesu ni jedno ni drugo, nego o onima koji su ih tako nazivali….
Dakle, studenti – ustaše? Po toj kvalifikaciji se „proslavio“ jedan vladika iz beogradske Patrijaršije. Jedan od saučesnika u svrgavanju žičkog vladike Justina. On je doduše, kasnije peglao tu svoju izjavu, ali mu je ustaška crna odora ostala nepopeglana. Zato je dio episkopata koji se stavio u službu Vučićevoj propagandi, najbolji pokazatelj odakle dolazi ovo „genijalno“ poređenje.
U pitanju je medijska kuhinja bivšeg režima u Srbiji. Taj se svojski trudio da diskvalifikuje političke protivnika, pa mu je izum „ustaše“ zaštitni znak njegove kreativnosti. Uz to su išle i izmišljene veze srpskih studenata za hrvatskim ustašofilom Tompsonom, i razne druge izmišljotine sa iste mentalne frekvencije. Dakle, zapamtimo: bivši režim u Srbiji, Vučićev polit-biro i „ustaše“.
Studenti – četnici? Propagandni aparat bivšeg crnogorskog režima Mila Đukanovića, nije štedio ovakva poređenja na adresu studenata, a kroz pera imenovanih i pseudonimnih autora po raznim CDM-ovima, Antenama, Analitikama… i sl. To su oni mozgovi koji nijesu htjeli niti danas mogu razlikovati pomenutog episkopa SPC koji je kinjio studente, od onih episkopa SPC koji su osudili tog svog kolegu. Ne, za njih su svi isti: i srpski popovi, i srpski intelektualci i srpski studenti.
Svi su im – četnici! Svaki rodoljubivi ton sa studentskog skupa čitan je kao srpski šovinizam. Svako pozivanje na Kosovo (po Ustavu Srbije i rezoluciji UN, sastavnom dijelu njihove zemlje) studente je činilo fašistima. A svaki vjerski i crkveni ton, klero-nacionalistima. I sve to skupa (izmišljeno, predimenzionirano) stvaralo je ideološku neman, nekakvu Godzilu, koja se sprema pojesti Crnu Goru, BiH i ostale zemlje u regionu, sa Hrvatskom kao šlagom na torti. Dakle: bivši, crnogorski režim i studenti-četnici.
Koja je, pored brojnih konceptualnih sličnosti, razlika između ova dva koncepta, dva bivša režima? Za sada, jedina vidljiva je ta da predstavnici Vučićevog režima još istrajavaju na tom svom „trljanju lana“, dok su se ovi iz Bemaks proleterijata naprasno sjetili da u noći izborne pobjede studenata, jednostavno sve to o „četnicima“ zaborave i da uskoče u slavljeničko srbijansko kolce. E pa ne može tako. Ne znaju korake, remete veselje…
