Neko je na ovaj svijet došao na pir, a neko na siromašku umjerenost, ali sve je to isto. Što zanči jedan pir kad jednakost sljeduje! Istinito je ovako, iako ja drugojače čuvstvujem.
Misli iz Njegoševe bilježnice
27.
Duše su poetičeske podobne kapljama koje na provedrini padaju i snose u svome brilijantnome zrncu svijetli obraz Febov na zemlji.
28.
Što si bliže neba, to je sito ognjeno Febovo češće i prijatnija pišta duševna.
29.
Mogu li se upirati tihi zefiri blagorazumija protivu strasnijeh razječanih volnah?
30.
Da mi može moral sasvim vostoržestvovati nad fizikom, ja bih u redu angelah bio i smatrao bih čoveka i svijet baš onakvima kakvi su.
31.
Otkuda prositeču ova podstrekanija bez narječija?
32.
Kakvo namjerenije kriju ovi nijemi i besčisleni horovi? Ko vozvišava ova voshiščenija smrtnijeh?
33.
Zaspaše zrake na zvijezdama i cvijetovi ušikani slavujem na svojim stablima.
34.
Neko je na ovaj svijet došao na pir, a neko na siromašku umjerenost, ali sve je to isto. Što zanči jedan pir kad jednakost sljeduje! Istinito je ovako, iako ja drugojače čuvstvujem.
35.
Gore su od isakrah.
Koje milijarde isakrah u njinima mrtvima masama spavaju?
Kolike su mirijade duša kroz našu prašinu prolećele, kolike li će jošte?
Iskrama je dopušteno u gorama vjekovati, ali dušama u prašini nije, nego se u njoj zamotaju i iz nje izlećivaju kako častice vazduha zanesene slučajem iz pučine.