U javnim nastupima i političkom govoru treba se kloniti oštrih riječi i izraza, pogotovo onih internacionalnog značenja. Jedna jedina riječ može proizvesti cunami. Veću buru po pravilu proizvode riječi iz stranog jezika. Na riječi našeg jezika koliko god bile teške i proste domaće uho se sviklo. Riječi koje dolaze od političara crnogorska javnost tradicionalno doživljava uz prateću mimiku, grimasu, gest, ton, boju glasa i iznad svega funkciju onoga koji riječi izgovara. Te popratne radnje tokom obraćanja javnosti veoma su važne. Nekome obezbeđuju oreol nedodirljivosti koji mu dopušta da vrijeđa, ponižava, prijeti pri čemu javnost njegove riječi predstavlja korisnim za državu. Ko nema visoki društveni položaj i drčan nastup zbog istih riječi suočiće se sa gnjevom, mržnjom, hajkom, krivičnim prijavama za neprijateljstvo prema ljudima i državi.
Crna Gora ima konkretno iskustvo sa dvije sasvim različite reakcije na dvije izgovorene riječi stranog porijekla koje su približno istog značenja. Te riječi su deratizacija i dekontaminacija. Prije desetak godina premijer Crne Gore izjavio je da „političkim miševima treba deratizacija“. Prije neki dan mladi opozicioni političar je izjavio da jednom gradu „treba dekontaminacija“.
Deratizacija znači ubijanje štetočinskih živih bića.
Dekontaminacija znači uklanjanje zatrovanosti sa živih bića.
Bukvalno gledano premijer je zaprijetio ubijanjem živih bića kao svojih političkih neprijatelja. Opozicioni političar je zaprijetio očišćenjem određenog, njemu politički nenaklonjenog prostora, od zagađenja koje je po njegovom mišljenju donijela politika. U krajnjem slučaju ni jedna ni druga riječ same po sebi nijesu mnogo bitne. Uznemirenost u javnom mnjenu proizveo je onaj od koga je riječ došla.
Dvadeset godina većinsko crnogorsko javno mnjenje je bilo ne samo neosjetljivo već i ponosno na zastrašivanja, ponižavanja, terorisanja ljudi različitog mišljenja od crnogorskog vladara apsolutiste. Poslije političkih promjena dobar dio tog istog javnog mnjenja postao je izuzetno osjetljiv na svaku riječ koja dolazi od nove, nevješte, neiskusne i politički trapave vlasti.
Razmislimo da li je u redu kada dva čovjeka u istom kontekstu izgovore neprikladnu riječ o svojim političkim protivnicima jednog od njih opravdavati i idealizovati kao braniča države a drugog nazivati fašistom i tražiti njegovu društvenu odgovornost.
Govori li to nešto o nama?
Atanas Stupar
