Piše: Atanas Stupar
Hoće li se bogatoj istoriji Svetog Stefana dopisati još jedna epizoda? Juče nam je štampa nagovijestila ime novog zakupca grad-hotela. Znamo li pouzdano ko su bili dosadašnji, stvarni zakupci Svetog Stefana? Jesmo li zaboravili što je prethodilo zakupu Svetog Stefana i kako je lokalna zajednica na to reagovala? Odnosi između mještana i Sveca kako stanovništvo od davnina naziva svoje ostrvo mogu se pratiti iz raznih uglova.
U priči o Svetom Stefanu istoričari bi vas vratili u prošlost spominjući pleme Paštrovića i viševjekovnu borbu za život u slobodi. Ekonomisti bi govorili o elitnom turizmu u bivšoj Jugoslaviji. Romantičari bi nabrajali slavne goste grada-hotela iz zlatnog doba crnogorskog turizma. Istraživački novinari uz zagonetni smiješak bi vam natuknuli da još od doba tranzicije postoji tajni zakupac Svetog Stefana sa fiktivnom adresom na egzotičnim ostrvima i stvarnom adresom u Crnoj Gori. Svi bi djelimično bili u pravu.
Malo, utvrđeno, ribarsko naselje osnovali su Paštrovići poslije pobjede nad Turcima oko 1442. godine. Paštrovići su upravljali svojim ostrvom iako su u određenim periodima priznavali Mletačku, Francusku, Austrougarsku vlast. Paštrovići su nastavili gazdovati ostrvom i kada su postali dio kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca i nove Jugoslavije koja je nastala poslije Drugog svjetskog rata. Sa kraljevinom Jugoslavijom Paštrovići su išli čak i na sudove i dobijali sporove oko zaštite svojih prirodnih dobara. Sa Crnom Gorom i Jugoslavijom Paštrovići se nijesu sudili kada je 1955. godine vlada Narodne Republike Crne Gore odlučila da im prirodno dobro, ribarsko ostrvce pretvori u luksuzni grad-hotel Sveti Stefan. Ne bi se imali rašta ni suditi jer su ribarske kućice iseljene dekretom a ostrvce postalo državna svojina.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Vrijeme će potvrditi da je sve to u krajnjem urađeno za dobrobit Paštrovića.
Proces je tekao etapno. Preobrazbi ribarskog ostrva u luksuzni grad hotel prethodili su Zakon o nacionalizaciji privatnih i privrednih preduzeća donešen 1946. godine, Zakon o eksproprijaciji donešen 1947. godine, Zakon o društvenom vlasništvu donešen 1953. godine. Godine 1960-te Sveti Stefan je proglašen spomenikom kulture i dijelom zaštićenog prirodno-kulturnog područja „Miločer–Sveti Stefan“. U uredbi Vlade NR Crne Gore iz 1955. godine piše: „Sveti Stefan se proglašava turističkim naseljem zatvorenog tipa – gradom hotelom, kojim će upravljati preduzeće ‘Budvanska rivijera’.”
U svemu ovome vidimo sistematičnost i odgovornost starih socijalističkih vlasti. Vidimo sve ono što će u potpunosti izostati kod njihovih partijskih naslednika koji će donositi uredbe s jednokratnom upotrebom da zadovolje interese pojedinaca i s njima povezanih lica. Uredbe su objavljivane u Službenom listu Crne Gore. Pojedine su važile tek nedjelju dana, do nove sjednice Vlade koje su održavale četvrtkom.
Od pedesetih godina prošlog vijeka do početka tranzicije društvene u privatnu svojinu oko Svetog Stefana nije bilo nikakvih sporenja. Gradom hotelom je upravljalo turističko preduzeće. Nizali su uspjesi. Ugled grada hotela je rastao. Mještani su imali slobodan pristup i plažama i Svecu kako su grad hotel od milošte nazivali.
Poslije raspada Jugoslavije gradu hotelu Sveti Stefan slijedi lagani unutrašnji raspad a mještanima i turistima se gomilaju problemi koji pristižu od strane države, njenih favorizovanih biznismena i mešetara raznih vrsta. Ako bi Služba društvenog knjigovođstva, Privredni sud, Vlada Crne Gore i još neke institucije zavirili u svoje arhive i registre (ukoliko su uopšte opstali) možda bi otkrili kako se i za čiji račun trgovalo gradom hotelom Sveti Stefan i po čijoj volji su se sklapali ugovori i aneksi ugovora.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Mještani su s pravom gnjevni zbog mnogobrojnih pravnih i finansijskih manipulacija iz tog doba. Dugo vremena nijesu mogli ni priviriti plažama sa kojih su im se preci slobodari na debelo more otiskivali.
Po sadašnjim dokumentima Sveti Stefan je državna imovina izdata pod zakup singapurskoj kompaniji Aman Resorts. Transakcije su obavljene preko firme Adriatic Properties, registrovane u Grčkoj. Prvobitni ugovor sklopila je bivša vlast na 30 godina da bi ga aneksom produžila na 42 godine. Za “Kraljičinu plažu” u Miločeru koji je dio kompleksa Sveti Stefan bivša Vlada je produžila zakup sa 30 na 90 godina. Do izražaja su došle arogancije, gramzljivosti, pohlepe, licemjerstva crnogorskih vlasti. Između ostalog cilj im je bio da iza sebe ostave što više problema ne dajući ikakve šanse i mogućnosti našim novim generacijama da i one upravljaju dragocjenim državnim dobrima. U tom poslu su se pokazali veoma uspješnim. Potrošili su mnogo više nego što bi iole odgovorna vlast usudila, smjela i mogla potrošiti. Po svjedočenjima partija koje su dobile izbore ali vlast ni poslije 5 godina nijesu u potpunosti uspjeli preuzeti DPS-ovska vlast zajedno sa koalicionim partnerima ostavila nam je sprženu zemlju.
(nastavak u sledećem broju…)
