Tokom drugog kola grupne faze ovog takmičenja, mnoge ekipe koje su se saplele na početku pronašle su ”svoju dušu”: hrabri Iran; kolebljiva Poljska; vrcavi Senegal; Maroko, Hrvati, pa čak i Kostarika. Svijet se najviše raduje činjenici što je čarobnjak Mesi u pravom trenutku pronašao svoj čarobni štapić. Ali, od ovog mundijala, bar za mene, nema ništa ukoliko svoj povratak među žive ne obave i ”orlovi”.
Dok ovo čitate ja možda više neću biti živ. I to pod okolnostima da planeta Zemlja udari u NLO zvani ”Srbija ne može da pobjedi Kemerun”. Preživjeće samo oni koji ne prate fudbal, i koji, samim tim, ne osjećaju potencijal Piksijeve reprezentacije. Potencijal veći od ekipe u kojoj igra Levandovski; jači od talenta Marokanaca i Japanaca; približno sličan onome što igra i što može Ekvador… a možda su to samo moja navijačka snoviđenja.
Jutros, poslije magnovenja u sudaru sa brazilskim titanima, u kom se nijesmo mogli razabrati da li krenuti naprijed ili nazad, da li napasti ili se braniti, vidi se samo jedan pravac u katarskoj odiseji, a to je – bezuslovna pobjeda u susretu sa Kamerunom. Kamerunom koji nas mora napasti. Kamerunom koji je, za razliku od Brazilaca, na nivou ekipa sa kojima je Srbija igrala proteklih par godina. Sa Kamerunom koji je, protiv Švajcarske, pokazao sve svoje, brojne, slabosti.
Tokom drugog kola grupne faze ovog takmičenja, mnoge ekipe koje su se saplele na početku pronašle su ”svoju dušu”: hrabri Iran; kolebljiva Poljska; vrcavi Senegal; Maroko, Hrvati, pa čak i Kostarika. Svijet se najviše raduje činjenici što je čarobnjak Mesi u pravom trenutku pronašao svoj čarobni štapić. Ali, od ovog mundijala, bar za mene, nema ništa ukoliko svoj povratak među žive ne obave i ”orlovi”.
Ne tražimo ništa nemoguće. Preko puta sebe nemamo nekog jačeg od sebe. Protivnik neka igra kako najbolje zna, a Srbiji treba onaj stari plan: za gol više od rivala. I ništa više.
Oliver Janković
