Kako sam u prošlom tekstu dao svoje viđenje stanja u medicini, pod naslovom “Kako smo tjerali Hipokrata”, praveći retrospektivu društveno-političkog i socijalnog miljea, koji je uslovio teško posrnuće medicine i zdravstvenog sistema uopšte u posljednjih 30 godina, smatrao sam obavezujućim da u ovom tekstu dam svoje i CIVIS-ovo viđenje oporavka.
Mada je svaki povratak težak poslije bilo kakvog tjeranja, ovaj je sadržan u dvanaest koraka (cjelina), a svaki je strateški i konceptualni sadržaj za sebe:
1. korak – DEPOLITIZACIJA struke
Ovaj korak podrazumijeva ponovno afirmisanje znanja, stručnosti i profesinalne meritornosti. Neposredna pratnja ovom procesu je oživljavanje i rehabilitacija elementarnih vrijednosti profesionalnog etičkog kodeksa. To znači da rukovodeće kadrove bivšeg režima ne bi trebalo da ‘zamijene’ kadrovi novog režima, nego da se promijeni stil, način i koncept razmišljanja i da se pored personalnih rješenja, etablira znanje, iskustvo senioritet, subordinacija i hijerarhija.
Napredovanje u struci i karijeri ne mogu određivati partijske knjižice, kumovi, komšije, majke i babe političara, nego kvalitet, znanje, rezultati i doprinosi ostvareni u struci na račun struke, a ne partije! Tada ćemo valjda shvatiti da je pitanje elementarne profesionalne i lične kulture bizarna pojava, gđe učenici postaju šefovi svojim učiteljima. Pogotovo bi bilo dobro da se iz ovog ‘kadriranja’ izuzmu pojedine službe i njihov operativni rad – navika stara 75 godina. Samim dovođenjem stvari u prirodan tok, sa zabranom ‘preticanja’ i ‘prečica’ iščeznuće i neprimjerena vizija pojedinih ljekara, da ovim plemenitim pozivom prvenstveno liječe sopstvene sociološke, emotivne i ostale tjeskobe i neodređenosti… a da fokus pažnje vratimo na pacijenta i njegove probleme, zbog čega i čitav sistem postoji.
2. korak – DECENTRALIZACIJA
Ovaj korak podrazumijeva veću autonomiju bolnica i zdravstvenih ustanova na periferiji. Direktno je zavistan od kvaliteta lokalne samouprave i menadžerskih sposobnosti rukovodilaca zdravstvenih ustanova. Što je njihova sinergija i kvalitet veći, uspjeh je izvjesniji. Prepoznati ambiciozne i sposobne pojedince, definisati medicinske programe uz i entuzijazam je siguran put stručno-medicinskog uspjeha od kojeg svi imaju samo korist. Nema Podgorica tapiju na medicinsku eksluzivnost, znanje i uspjeh! Naprotiv, doba kovida je pokazalo da imamo izuzetne kadrove po cijeloj Crnoj Gori, kojima samo treba pažnja i podrška cijelog sistema.
3. korak – OBRAZOVANJE
Možda najvažnija stavka budućih reformi zdravstvenog sistema. Samo kvalitetno i savremeno obrazovani ljekari mogu na svojim ‘leđima’ iznijeti kvalitativne promjene u oblasti medicine, a u cilju njenog progresa, emancipacije i avangardnog razvoja. Po završenoj analizi onoga sa čim raspolažemo, a ka čemu stremimo, treba organizovati kvalitetnu edukaciju na svim nivoima. Od bazičnih fakultetskih studija, specijalizacija do najužih usavršavanja. Prvo je neophodna reevaluacija osnovnih studija. Vidjeti i ocijeniti šta i koliko je Medicinski fakultet donio i doprinio na sveukupnom polju medicine. Objektivno uzeti u obzir stavku da je taj fakultet i sveobuhvatna edukacija, koju pruža oslonjen na 550-600 hiljada rezidenata, koji bi trebalo da su baza ovog fakulteta. Vidjeti standarde u EU i zapadnom svijetu i izvesti zaključke. U konačnom, razdvojiti i prikazati benefite/nedostatke, koje su imali i medicinska nauka i studenti i šira društvena zajednica, a pogotovo akademski kadar.
Da li su zacrtani ciljevi ispunjeni realno, ili deklarativno. Da li je fakultet, takav kakav je, potrebniji zajednici, ili upravo nastavnom kadru? Istoj analizi podvrgnuti i ostale nivoe obrazovanja – šira i uža specijalizacija. Raskrstiti sa dogmama i navikom da znanje ‘kupujemo’ preko treće ruke i ‘skupih nakupaca’. Organizovati saradnju i konvencionirati se sa vodećim obrazovnim i medicinskim kućama Evrope i tamo slati, ako ne sve, a ono većinu polaznika. Naime ovaj ‘malteški’ princip iz proslog vijeka, pokazao se veoma uspješnim i plodnim na duže staze. Poenta i cilj su, da skratim, da za pristojno vrijeme od 10 i više godina, dobijamo reinoviran medicinski kadar evropskog obrazovanja, kome ne treba objašnjavati aktima i pismima kako se pravi uspjeh. Oni će to u školi naučiti i samo je potrebno da im se da prostor i vrijeme. Tako da sa njima reforme dolaze spontano i nezaustavljivo, same od sebe, a crnogorska medicina postaje inkluzivna i sastavni dio savremene evropske medicine.
Da ovaj tekst ne bi dobio format romana, u nastavku ću pobrojati ostale tačke, koje u svom pisanom dokumentu imaju opširne i kvalitetne elaboracije, a posvećene su akcentiranju pojedinih politika u zdravstvu. To su:
4. korak – STRATEŠKI DOKUMENTI
5. korak – SOCIO-EKONOMSKI STATUS zdravstvenih radnika.
6. korak – ZDRAVSTVENI TURIZAM
7. korak – KAPITALNE INVESTICIJE-GRADNJA
8. korak – MINISTARSTVO ZDRAVLJA – ALTERNATVNA OSIGURANJA – KOORDINACIJA
9. korak – PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I PREVENCIJA
10. korak – GERONTOLOGIJA i briga o starijoj populaciji
11. korak – MEDICINA posvećena djeci i razvoju mladih
12. korak – MEDICINA i briga o posebnim i ugroženim kategorijama i djelovima društva.
Svi ovi koraci nose poseban strateški sadržaj i obimnu količinu nove forme, standarda i razvojnih sadržaja. Formiranje posebnih timova, koji će raditi na razvoju i usavršavanju svih ovih cjelina, je neophodno. Koordinaciju nad čitavim projektom i njegovo usklađivanje sa aktuelnim evropskim normama sprovodi isključivo Ministarstvo zdravlja i Vlada, uz saradnju sa odgovarajućim tijelima EU. Posao je obiman i zahtjevan i traži angažovanje svih struktura i dobronamjernih ljudi, bez obzira na političku pripadnost. Cilj je zajednički – oporavak i pridruživanje zdravstvenog sistema modernom svijetu! To je jedan od primarnih javnih interesa Crne Gore.
Ako ovaj projekat, podijeljen u cjeline, koje paralelno, a istovremeno razvijamo, uspijemo da realizujemo u potpunosti, onda će mnogi nesporazumi nestati, a stvari i pojave doći na svoje očekivano i prirodno mjesto. Samim tim ćemo utrijeti put kvalitativno novom zdravstvenom sistemu, koji će omogućiti da se i oni koji pružaju i oni koji primaju zdravstvene usluge, osjećaju ispunjeno, poštovano i dostojanstveno. Ljekari će prestati da odlaze, a i ako odu lakše ce se vraćati. Hipokrat će se vjerovatno vratiti na svoje mjesto – u crnogorsku medicinu i među zdavstvene radnike… Pa valjda tada shvatimo da je medicina i zdravstvo isuviše ozbiljna i vitalno važna grana u životu jednog naroda i da se kao takva ne može davati na upravljanje i razvoj ljudima, koji nisu u stanju da odgovore izazovu, ni znanjem ni iskustvom… To je Hipokrat oduvijek znao, pa čak i NAPISAO!
Autor je predsjednik SG CIVIS i poslanik koalicije Crno na bijelo u Skupštini Crne Gore
Srđan Pavićević
Izvor: Vijesti