Vjerujem da će neki istraživači u budućnosti, u ovoj nama savremenom običaju prepoznati neku renesansu egipatskog krasnopisa ili čak povratak na manir pečinskog doba, kad su Kremenko, Kamenko i Vilma pisali po displeju isključivo crtežima
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Vjerovatno je svako od vas uočio kako naša savremena digitalna komunikacija ne može bez emotikona, razno-raznih smajlija i slika za „laku noć“, „dobro jutro“ i ostale radosti i tuge… Što smo tehnički napredniji, to smo sažetiji u izrazu, i na neki način obavezani da svako svoje pisamce začinimo sa nekoliko ovih crteža. A kako sve manje imamo vremena i volje za duga pisanja, a izbor emotikona na tržištu je sve veći i šarenolikiji, onda je naše izražajno pomjeranje od pisma prema slici sve očiglednije.
Vjerujem da će neki istraživači u budućnosti, u ovoj nama savremenom običaju prepoznati neku renesansu egipatskog krasnopisa ili čak povratak na manir pečinskog doba, kad su Kremenko, Kamenko i Vilma pisali po displeju isključivo crtežima.
Do „crtanja“ u sljedećem broju…
