Nedavno pokretanje javne debate o abortusu, sa ukupnim performansom ispred televizije, premda bi to okupljanje priličnije bilo nazvati karnevalskim iživljavanjem, po ko zna koji put dovelo je do zloupotrebe neke ekstremno osjetljive teme i u emotivnom i u etičkom smislu.
Imam utisak da Javni servis (RTCG) jedino postoji u svrhu destabilizovanja Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda u Crnoj Gori.
Nedavno pokretanje javne debate o abortusu, sa ukupnim performansom ispred televizije, premda bi to okupljanje priličnije bilo nazvati karnevalskim iživljavanjem, po ko zna koji put dovelo je do zloupotrebe neke ekstremno osjetljive teme i u emotivnom i u etičkom smislu.
Sve je to poznata režija kojom se život ili čovjek ne teži učiniti boljim, već se jedan dio populacije teži anatemisati, okriviti za sve grjehove i zlodjela počinjena ikad u svijetu.
Tako su depesovski mediji i njihovi činovnici pokretali i pitanje ratnih zločina iz neseretnih devedesetih godina prošlog vijeka ne da bi podsticali pravdu, ne da bi iskazivali solidarnost ili empatiju prema žrtvama rata već da bi perfidnim političkim ili medijskim „spinom“ targetovali krivce po principu: „Ako je zločinac jedan Srbin onda su i svi Srbi zločinci“.
Pokretanje debate o abortusu učinili su u podjednako perfidnoj rezoluciji: „Hm, abortus je osjetljivo pitanje. Znamo šta o tome misle vjerske zajednice, ali hajde da udarimo po SPC-u, da sahvatamo nekog viđenijeg popa u mišolovku. Najbolje Gojka Perovića. On je popularan, govorljiv, ljudi ga vole. Eto, ako omrznu na njega – mission completed! Ali popovi nijesu naivni. Da se osiguramo. Neka se skupi pedesetak žena da razapnu popa. Možda izgubi živce…“.
Gospodo, skrivena iza i ispod ekrana, nije o. Gojko što i Miraš. On ne šamara žene po ulici. Prema tome, za naredno okupljanje promislite o gostima.
Milovan Urvan
