Piše: Miloš Lalatović
Jedna, poslednjih decenija od glavnih teorija zavjere, tiču se vještačke inteligencije, naprednih robota, koji se ničim ne razlikuju od čovjeka, digitalizacija u svakom smislu, pa i u odnosu na čovjeka. To jeste da se sa ljudima postupa kao sa mašinama ili nekad životinjama, poput konja, magaraca, goveda, ovaca. Ovo sve dovodi čovjeka do stanja, koje se može nazvati biološka mašina ili mehanička životinja.
Ljudi ove fenomene vezuju za određene eksperimente nad čovjekom i u mnogima ovo budi jezu sličnu onu koja se javlja kod paranoidne shizofrenije. Mislim da ljudi nikad nijesu bili bliže stanju da shvate duševne bolesnike nego u današnje vrijeme napredne tehnologije i nauke. Tako da u sadašnje vrijeme ono što se pojavljuje kao mejnstrim priča, prije nekih dvadesetek godina nijeste je smjeli izreći javno, jer ste rizikovali da dobijete dijagnozu teških psihičkih bolesti. Tako da stvarnost se sve više miješa sa ludilom kao iz filmova Dejvida Linča, poput onog “Glava za brisanje“ ili „Eraserhead“.
Ali ono što su ljudi predvidjeli, jeste to da ne mora se ići u komplikovane tehničke metode za izgradnju novog čovjeka, u ovom slučaju ne onog Ničeovog natčovjeka nego ,,ispočovjeka“, koji je bliži u blažem slučaju životinji, a u težem mašini, tačnije mehaničkoj životinji. Može se to uraditi metodama masovne histerije, paranoje, straha, koji su vrlo dobar pokretač ili suprotno, zonom komfora. A sve to najčešće putem medija, ali i obrazovnim sistemom, davanjem kojekakvih lažnih informacija kao tačnih, stvaranjem vještačkih neprijatelja, pa i magijom i okultizmom. Jedna od velikih spajanja i pomirenja dosad nespojovih pojava u budućnosti biće vrlo moguće ona između nauke i okultizma. Tako ćemo imati naučni okultizam, koji će biti i obavezan predmet u školama, a za naprednije naravno biće otkriveno ono što nije za ,,obične“ iz oblasti ove psudo-naučne discipline.
Miloš Lalatović: Semper idem, Đorđe Lebović – ponavljajuća hronika užasa
Ono što je glavno da ne trebaju nikakve tehnološke metode za stvaranje čovjeka-androida, dovoljna je propaganda. Ako vidimo istorijske podatke čovjek-android je davno napravljen, i funkcija mu se mijenjala zavisno od okolnosti i vremena. Može se u stvari reći da je svaki izmanipulisani čovjek, a takvi smo svi u određenim periodima ili svakodnevnici jeste android.
Da čovjek ne bi bio mehanička životinja, biološka mašina ili android, može se izliječiti samo jednim lijekom, a to je Istina. Sad, koliko je mi volimo ili ne, podnosimo, padamo u depresiju, nesvjest i druga neprijatna stanja od nje, to je druga priča. Tužno, ali istinito. Istina, iako lijek, kao i svaki drugi, može biti opasna po život i zdravlje u prevelikoj dozi, stanju čovjeka ili uzrastu. Tako se treba ograničiti na osnovne stvari koje se tiču lično nekog, ne ulaziti radoznalo u nešto što nas se ne tiče. Može se desiti da umjesto istine primimo obmanu. Nije svaka tačna informacija istina, može se sve matematički tačno posložiti, a da ipak tačan rezultat ne bude u službi Istine, nego laži. Istina je mač sa dvije oštrice, oštriji od svakog drugog, pa i od svih najrazvijenih oružja ubojitija, zato oprezno sa Njom. Prijatna, a istovremeno teška. Zavisno kako se okrene, uostalom kao i laž, laž je izvitoperena istina.
Ipak, “Istina će Vas osloboditi“.
