Piše: Jasna Ivanović
Sjećate li se pokojnog književnika Marka Vešovića, koji je nažalost omilio Crnogorcima više zbog ratno-političkih stavova nego zbog književnosti koju je stvarao?
Godine 2002. štampana je jedna njegova poetska proza o Mjesecu, tj. o ratu, tj. o ljudima. Ona ima ime ,,Uštap u vodi“, i ima stihove: ,,Tek smak ti svijeta objasni sve do kosti. U miru, / truditi se da bližnjeg upoznaš isto je ko kad kušaš / Mjesec u vodi kamenom pogoditi.“
Da se Crnogorci kudikamo znatnije bave svojim književnim dobrom, kako bi ovaj citat usložili u sadašnji trenutak? Trenutak dalek od rata a bez zrna spokoja, trenutak jubilarni?
O Prvom maju novine su izvijestile javnost da je zamijenjen opasač oko Cetinjskog manastira. Pohabane zastave zamijenjene su novim, crvenijim. Obred je izvršen u čast dolazećeg jubileja, dvadesetogodišnjice referenduma o nezavisnosti Crne Gore. Silna i iznad svega dosadna politička igrarija pokazala je, po dvadeseti put, da je ovaj datum nešto što upravo razdvaja, a ne sabira građane Crne Gore. Dakle, pokazala se dijametralno suprotna suština praznika, u odnosu na onu deklarativnu.
Uostalom, Crna Gora zadnjih dana ide sa saučešća na saučešće. Nisam sigurna da je red slavlju, koncertima na trgovima i zlatno-crvenoj pirotehnici. Ili je upravo red da ovaj nabijeđeni datum, po dvadeseti put, ispali salve protivrečnosti na ojađene kolone ljudi, utežući sam sebe oko vrata kaišem od mokre kože, što se skuplja dok se suši i cvikuje još jače prekinut dušak narodne slabotinje?
Da zlo bude gore, o Prvom maju promijenio se Mjesec na uštap. Znali su ranije znalci da se na uštap ne izlazi već povlači u sebe. Reći će vam to i danas svaki baštovan, uredno obaviješten o principima sadnje u zavisnosti od mijena. Na uštap njeguješ, recimo, cveklu, kojoj valja rast u dubinu, a nikako lisnatu zelen koja hoće van i uvis.
Ako se ovaj sveprožimajući princip može vezati za svečano obnavljanje opasačkih zastava, pitanje je koliko će ta rabota berićetna biti. I nadalje, ako u miru ovakav berićet opštem dobru prilažu, kakav bi tek u ratu privrijedili? U miru truditi se da bližnjeg upoznaš isto je ko kad kušaš Mjesec u vodi kamenom pogoditi? Ne znamo, književniče. Samo se nadamo, ako se jednom ovaj datum u ratu bude slavio, da se ono kamenje neće (opet) zaletjeti na Cetinjski manastir, ili čiju glavu, umjesto na Mjesec, pa još na uštap.
