Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Grupa za grupom, zbor za zborom uvrijeđenih, začuđenih, za odbrambeni boj spremnih zaštitnika prof. Dinka Gruhonjića upinju se da nam objasne kako je on, u suštini, dobar čovjek i kako su ga mediji eto, pogrešno prenijeli ili čak namontirali njegov iskaz u kome sebe poredi sa ustaškim koljačem Dinkom Šakićem!
Možda je stvarno sve baš tako i u vezi Gruhonjićeve dobrote i u vezi pogrešnog razumijevanja njegovih riječi. Ono što meni para uši i srce, to su glasovi ovdašnjih, montenegrinskih, Dinkovih zaštitnika. Kad njih čujem sjetim se njih istih kako se još uvjek žeste na Amfilohija zbog:
– Brozove kopiladi (a Amfilohije se bar nekoliko puta izvinio za te riječi).
– Zakivanja „popa Dukljanina“ (uporno tumačeno kao poziv na zakivanje nekih savremenih ljudi, iako je kontekst bio sasvim jasno suprotan).
– Crnogorskih volova (iako je bio sasvim jasan kontekst aluzije na volove u Srbiji iz priče Justina Popovića).
Pa se pitam, jesu li to isti ljudi kada brane Gruhonjića, a napadaju Amfilohija. Ili su prosto gluhi na sve one koji ne misle kao oni ?
Do čitanja u sljedećem broju….
