Jamajčani su najbrži ljudi na svijetu. Ima tu neki Božiji prst. Poput onog sa kubanskim bokserima, ili sa srpskim teniserima, košarkašima i odbojkašima, ako nije poređenje neprimjereno, u ovoj priči o malima i velikima, na svjetskim borilištima…
Još jedan dan do zatvaranja Svjetskog prvenstva u atletici koje se održava u američkom gradu Judžinu ( Oregon ). To takmičenje, nažalost, ima veoma mali broj publike ovdje. Neki atletičari sa ovih prostora su odustali od nastupa pripremajući se za Evropsko prvenstvo u avgustu; Marija Vuković je stala na 193 cm u kavlifikacijama; ruski atletičari su pod suspenzijom… Očekivano, atletičari SAD su najsvestraniji i najbrojniji, pa na domaćem terenu imaju više osvojenih medalja nego deset narednih reprezentacija sa liste osvajača što imaju zajedno.
Međutim, tema ovog teksta nijesu američki atletičari, među kojima stvarno ima nevjerovatnih atleta i vitezova sporta, nego fenomen malog karipskog ostrva koje dominira ”kraljicom sportova”. Na tabeli osvajača medalja svjetskog atletskog prvenstva Jamajka je treća, a možda do kraja bude i druga – odmah iza SAD, a ispred ”ostatka svijeta”. Ispred Kine, Japana, Njemačke, V. Britanije… ispred zanimljivih afričkih država koje su i veće i brojnije od Jamajke, i koje trče one sjajne kilometarske trke….
Jamajka nema neke upečatljive takmičare ni u tehničkim disciplinama ( bacanja, skokovi… ) ni na dugim prugama. Sve ovo čudesno i neprevaziđeno ona postiže u nekoliko sprinterskih disciplina. Sjećate se zvanično najbržeg čovjeka na planeti, Bolta? Njegovi rezultati još uvek su svjetski rekordi. On je Jamajčanin. I on nije prolazna epizoda ove priče. On je otišao u sportsku penziju, a za njim trče novi ljudi i žene sa tog ostrva, na 100, 200 i 400 metara. Sa preponama ili bez njih – Jamajčani su najbrži ljudi na svijetu. Ima tu neki Božiji prst. Poput onog sa kubanskim bokserima, ili sa srpskim teniserima, košarkašima i odbojkašima, ako nije poređenje neprimjereno, u ovoj priči o malima i velikima, na svjetskim borilištima…
Oliver Janković
