SAD ne mogu da ostvaruju svoje interese u svetu na štetu standarda građana Evrope. Ako se to ne desi, Evropu čekaju teška vremena u pogledu energetske bezbednost

Evropska unija će raditi na tome da omogući da odluka ruskog „Gasproma” da obustavi isporuke gasa Poljskoj i Bugarskoj ima najmanje moguće posledice po potrošače – izjavila je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u danu kada je prestao da stiže gas u ove dve evropske zemlje. Iako Evropska komisija upozorava Rusiju da se time krše sankcije, oni koji se ogluše o paket ruskih mera da se sirovina ubuduće plaća isključio u ruskoj valuti, mogu da biraju da ako im je hladno bez ruskog gasa, nose džempere, kako je poručio nemački ministar poljoprivrede i zaštite Peter Hauk. Ili da prihvate predlog da zimi klima može da greje samo do 21 stepen, a leti da hladi do 24 stepena.
Šta konkretno znači kada iz Brisela stižu uveravanja bez konkretnog predloga da će se pomoći svim onim zemljama koje ne budu „Gaspromu” htele da plaćaju gas u rubljama? Prema poslednjim podacima, desetak zemalja EU je odlučilo da gas plaća u ruskoj valuti. Pre svih Mađarska i Austrija.
Na pitanje koja je to alternativa koju predsednica Evropske komisije svesrdno nudi zemljama EU budući da američki tečni prirodni gas LNG može da pokrije tek 15 odsto evropskih potreba, prof. dr Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbedonosnog foruma, kaže za „Politiku” da se može reći da se poslednjih sedamdeset godina međunarodnih odnosa, kriza i ratova dominantno „oblikuje naftom i energentima” i da se ti ratovi često nazivaju po resursima zbog kojih su i nastali. Ta ljudska pohlepa „za plenom” od strane SAD i vodećih država NATO-a postala je iracionalna i može ugroziti svetski mir i budućnost civilizacije.
Gasovod „Balkanski tok”, kojim gas iz Rusije preko Turske i Bugarske dolazi i do nas, i „Severni tok 2” skoro da nisu smeli da se dogode jer je to bilo suprotno angloameričkoj energetskoj strategiji u Evropi.
– Jasno je svima u Evropi i u Ruskoj Federaciji da EU i druge države EU nemaju realnu alternativu za ruski gas. U nešto povoljnijem položaju su države koje se snabdevaju ovom sirovinom iz Norveške ili iz Alžira, severa Afrike, kao što su Velika Britanija, Francuska, Španija, Portugalija i Italija. Ni te države nisu u stanju da zadovolje sve svoje veće potrebe. Ostale države Evrope u velikom procentu zavise od gasa iz Ruske Federacije. U skladu s tim izgrađivana je potrebna gasna infrastruktura – kaže naš sagovornik.
Amerika je, dodaje, nažalost, iz svojih geostrateških razloga i potrebe da što više odvoji EU od Rusije, posebno Nemačku, proširivala NATO na istok, kako bi ugrožavala bezbednost Rusije i uvećavala konfliktni potencijal. Nema dovoljno gasa iz alternativnih izvora Norveške, Azerbejdžana, severa Afrike, niti tečnog prirodnog gasa LNG iz Amerike i sa Bliskog istoka. To je medijska mantra da postoji rešenje i diverzifikacija, koja je u funkciji opravdanja američke strategije energetske bezbednosti u Evropi. Na taj način SAD žele da obezbede monopol svojim korporacijama koje će moći da prodaju sav LNG koji doture u Evropi, po privilegovanim cenama koje su veće pet do osam puta od cene ruskog gasa, koje su plaćale evropske države do početka oružanih sukoba u Ukrajini objašnjava Kovač.
– EU i SAD ne mogu da obezbede realnu alternativu ruskom gasu u bliskoj budućnosti. Ako Ukrajinska kriza potraje i sankcije ostanu na snazi, posledice za ekonomiju, privredu i socijalni standard stanovništva u Evropi biće ogromne. Konekcija za Srbiju, gasovod Niš–Dimitrovgrad, nije realna alternativa jer iz Azerbejdžana i iz Grčke ne mogu doći ni približno potrebne količine plina. Evropa i naša država mogu da se nadaju da će se EU oteti uticaju SAD i samostalno donositi odluke i normalizovati saradnju s Ruskom Federacijom. Ne može Amerika ostvarivati svoje interese u svetu na štetu standarda građana Evrope. Ako se to ne desi, Evropu čekaju teška vremena u pogledu energetske bezbednosti. Ako Srbija sačuva neutralnost i ne uvede sankcije Ruskoj Federaciji, onda ima realne šanse da obezbedi dovoljne količine gasa i da na taj način sačuva stanovništvo i privredu – zaključuje prof. dr Kovač.
Izvor: Politika
