Miješanje u bosanski lonac, američkog diplomatu Gabrijela Eskobara koštalo je nimalo prijatnog razgovora sa Miloradom Dodikom koji ga je podsjetio da SAD ne mogu da vrate sat 20 godina unazad. Istovremeno, volontiranje ovog predstavnika Vašingtona na mjestu „portparola“ EU u Briselskom dijalogu, ćutke je prihvaćeno u Uniji.
Gabrijel Eskobar krenuo je ovih dana ofanzivno u povjerenu mu misiju na Zapadnom Balkanu.
Nakon jučerašnjeg sastanka sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom na kojem je iznio svoje viđenje budućnosti Bosne, izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan oglasio se i porukom iz Brisela u kojoj trijumfalno pozdravlja rješenje do kojeg su u pregovorima došli Beograd i Priština.
Eskobar bi volio da je Holbruk
Analitičar Aleksandar Pavić ocjenjuje da preko Gabrijela Eskobara Amerika pokušava da vrati vrijeme unazad i da se postavi kao šerif koji rješava sva otvorena pitanja. Pritom, smatra, SAD zanemaruju očiglednu činjenicu da se svijet u međuvremenu promijenio, na šta je Eskobara morao da podsjeti Milorad Dodik opaskom da je prošlo vrijeme u kojem će Republika Srpska da trpi intervencionizam međunarodne zajednice, te da BiH danas nije ona država koju je Eskobar ostavio prije 20 godina kada je bio službenik u diplomatskim misijama u BiH.
„Mislim da je Dodik svjestan činjenice da je posrijedi samo američki plan ali da oni niti imaju nekadašnju snagu niti autoritet. Ne zaboravimo da su za proteklih 20 godina SAD uništile više zemalja u svijetu. Avganistan su napustili poslije 20 godina u gorem stanju nego u kojem su ga našle. Jedino što su ostavili za sobom je proizvodnja opijumskog maka i heroina. Prosto, oni nemaju ni kapacitet ni snagu da nameću rješenja bilo kome. Dobro je što je toga svjestan bar jedan srpski političar i što je to jasno rekao“, kaže Pavić, dodajući da time neće prestati pritisak na RS.
Šta se dešavalo iza zatvorenih vrata?
Da pritisak postoji potvrdio je i Milorad Dodik izjavom da je Eskobaru rekao da nema potrebe da mu prijete sankcijama, jer te prijetnje više nemaju nikakav ni smisao, ni značaj. Po Paviću, to jasno upućuje na tok razgovora iza zatvorenih vrata.
„Čim je Dodik rekao da nema potrebe da se prijeti sankcijama to znači da mu se prijeti sankcijama. Vjerovatno da je Eskobar pokušao da glumi novog Holbruka a da mu je Dodik hladno odgovorio da to više ne može“, ocjenjuje Pavić.
Iako nije ostavljen prostor za dilemu u koliko prijatnoj atmosferi je proticao sastanak Dodika i Eskobara na kojem je pokrenuto više pitanja od uloge Kristrijana Šmita do aktuelne krize izazvane Inckovim zakonom, Dragomir Anđelković ga smatra uspešnim.
„Dobro je što se Eskobar sastao sa Dodikom i što je Amerika željela da čuje njegovo mišljenje i važno je što je Dodik jasno iznio stav Republike Srpske. To je pokazatelj da je Republika Srpska sve jača“.
On podseća da smo sa Amerikom u prošlosti imali dosta nesuglasica oko mnogih pitanja, ali da to ne znači da Amerika u budućnosti ne bi mogla da ima više razumijevanja za naše interese.
„Vašington polako dolazi do toga da neće moći da riješi nijedno pitanje na Balkanu bez korektnog odnosa sa Srbima“, smatra Anđelović.
O tome da li je i u kojoj mjeri posredovanje SAD u Briselskom dijalogu incident, sagovornici Sputnjika imaju oprečna mišljenja.
Amerikanci uvijek bili prisutni
Obraćanje izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara na audio konferenciji u Briselu u kojem je izrazio zadovoljstvo sporazumom dvije strane, po Anđelkoviću nije iznenađujuće, budući da su, kako kaže, Amerikanci od početka Briselskog procesa bili prisutni.
„Kada su se odvijali pregovori tokom Brisela jedan, 2013. godine sve vrijeme su američki predstavnici bili prisutni iako formalno nisu uzimali učešće u pregovorima. Činjenica je da je EU sterilna, da nema snagu i da se vrlo često oslanja na Ameriku. To potvrđuje i sadašnja pozicija Brisela kada se radi o Vašingtonu. Logično je da Amerika kao super sila teži da svuda bude prisutna. S druge strane to govori o slabosti EU koja pristaje da bude u sjenci“.
Pavić smatra da, ukoliko EU nema dovoljno snage i dostojanstvo da ostane pri tome da ona vodi Briselske pregovore, Beograd je na zvanično i otvoreno miješanje Amerikanaca mogao i imao pravo da pozove Moskvu da se uključi.
„Peter Stano je rekao da Eskobar neće učestvovati, da bi se Eskobar tamo pojavio kao da je on portparol Evropske unije. Brisel je pokazao da je kolonija, diplomatska kolonija Vašingtona bez obzira na sve teške riječi, i francuske histerične reakcije zbog otkazivanja ugovora o podmornicama. EU nema snagu da bude autonomna u bilo čemu, ako ne vojno, a ono ni diplomatski. Ono što se bude radilo pod američkom kapom ne može da bude dobro za nas, ni u kom slučaju“, zaključuje Pavić.
Nataša Jovanović
Izvor: Sputnjik
