Piše: Emin Čamo
باسم الله الرحمن الرحيم
وَعِبَادُ الرَّحْمَٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا
[ الفرقان: 63]
(Robovi Milostivog su oni koji hodaju po zemlji lagano, a kada im se obrate neznalice, kažu “mir!”) [1]
Svetost kao vrhunac čovjekove misije na zemlji
Živimo u post-svetačkim vremenima. U vremenima kada su evropski, arapski, i iranski svjetovi pod utjecajem različitih paničnih reakcija na promjene zaboravili na važnost i težinu svetosti. Koristiti riječ svetost u kontekstu moje vjeroispovijesti, islama, postalo je vrlo čudna pojava, iako je jedno od Božijih imena Al-Kuddus (Sveti). Slično tome, u prevashodno savremenijim hrišćanskim krugovima, na Boga se gleda više kao na deističku realnost koja ne djeluje neposredno u svijetu, što još više zastranjuje savremenog čovjeka od osjećaja za svetošću. Naravno, s obzirom da milosrđe opstaje kao jedan od glavnih principa u egzistenciji, širom vasione i širom ljudskog roda, podrazumijeva se da će i sami sveci sudjelovati sa ljudima na najtolerantniji mogući način.
Postoji poznata metafizička ideja da je Bog “skrio svoje svece među stvorenjima” (اخفا اولياءه في خلقه).
Murabit al-Hadž, islamski učenjak iz afričke zemlje Mauritanije, jedan je od primjera tih indirektnih izvora znanja i mudrosti. Za njega zna vrlo malo ljudi, ali je pred njegovim stopama (poprilično doslovice) učilo mnoštvo tragalaca za znanjem. Jedan od poznatih njegovih učenika je Hamza Jusuf, nekadašnji Mark Hanson, koji je u nekoliko navrata govorio o svojim iskustvima sa Murabitom. Murabit je ranim životom već počeo studirati islamsko pravo, a vrlo rano je postao hafizom Kur’ana.
U njegove značajnije poduhvate se ubraja i to da je obavio Hadž, hodočasni put do časne Ka’be u gradu Mekki pješice i laganim hodom. Pod nebeskim svodom gdje Mauritanija i mnoge zapadno-afričke zemlje nemaju dovoljno ulične svjetlosti da izazovu ono što naučnici nazivaju “nebeskom polucijom” hodio je Murabit, slično njegovu svetačkom parnjaku iz krišćanske tradicije — Svetome Savi.
Sveti Sava i naši muslimani
Sveti Sava hodočasnik
Rastko Nemanjić, poznat kao Sveti Sava, vrlo je poznata ličnost u srpskome i pravoslavnome svijetu, a nažalost donekle i zanemarena, a u rjeđim slučajevima i pogrešno predstavljena ličnost u van-ortodoksnim krugovima.
Kao jedan od svetaca, Sava se također ističe po tome što je u nekoliko navrata obavljao hodočašće. [2] On je hodio zemljom lagano i po pravoslavnoj tradiciji, pretpostavljam, tihovao, i ćutnjom shvatao Božije mudrosti i tajne.
Sava i Murabit
Murabit je bio čovjek, poznat po svojoj dugoj tišini. Tihovao je kao što bi to činili i njegovi učenici. Poučavao ih je, u svome malom i skromnom šatoru o Aristotelu, Platonu i Sokratu, te općim i vjerskim naukama. Jedan skroman i običan beduin, izvor je stotinama puteva islamske mislilačke moći. Njegov student Hamza Jusuf, otvorio je prvi islamski koledž u Sjedinjenim Američkim Državama — “Zejtuna Koledž”.
Sveti Sava, na vrlo sličan način jedan je od najvažnijih srpskih pravoslavnih svetaca. Mnoge crkve su imenovane po Savi, a njegov rad i i uspjeh njegovog djelovanja nalazi se u samokontroli (dobrome ponašanju) i tihovanju, dvjema praksama za koje je Poslanik Muhammed s.a.v.s komentarisao da su najdraže Bogu:
“ قَالَ عَلَيْكَ بِحُسْنِ الْخُلُقِ وَطُولِ الصَّمْتِ وَالَّذِي نَفْسُ مُحَمَّدٍ بِيَدِهِ مَا عَمِلَ الْخَلَائِقُ بِمِثْلِهِ”
“Reče — budi odlične naravi, i dugo tihuj, tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammedova, nema ravnoga ovim dvjema djelima!” [1]
(Lični prijevod hasan hadisa iz Bejhakiove kolekcije)
Sava i Murabit, obojica, vrlo smisleno se povlače iz društva, i opet u određenim intervalima svoga propovijednog rada vraćaju se u društvo. Njihov egzoterijski život posjpešen je ezoterijom, i obratno. Praksa je neodvojiva od misli, a misao neodvojiva od prakse. Po Savi su prozvane mnoge crkve. On nije znao za hadise Poslanika Muhammeda a.s koliko je mogao jedan skroman pravoslavni sveštenik i svetac iz 13. stoljeća mogao da zna bez direktnog pristupa tome znanju. Neka je mir Božiji na Murabita, i na Savu, a što ne znamo, mudroslovlje je vječne Božije visosti.
Izvori:
- Kur’an, sura Al-Furkan, 63 znak
- Čovjek je vidik bez kraja
- Daily Haidth Online
Izvor: Medium
