Piše: Elis Bektaš
Kad određeni proceduralni model na osnovu unesenih ulaznih podataka uporno izbacuje nakaradne rezultate, ne treba uporno mijenjati ulazne podatke, već treba mijenjati – proceduralni model. A sad kad ste ovo razumjeli, razumjećete i da je američki model demokratije samome sebi stao nogom za vrat a stao je i za vrat svim drugim demokratskim modelima koji su u njemu vidjeli makar i samo djelomični uzor, jer taj model već nekoliko decenija u kontinuitetu uporno dovodi spadala i karikature na čelo nuklearne supersile, pri čemu su posljednja dvojica u nizu ne samo spadala i karikature već i rudimentarni idioti u pogledu humaniteta i otpadnici od njega.
Zato Sjedinjene Države ulaze u najmračnije razdoblje svoje povijesti u kom će društvenovrijednosna mjerila određivati šačica multimilijarderskih hohštaplera obilježenih psihičkim devijacijama i neumjerenim ambicijama i bez ikakve političke odgovornosti jer su do političke moći došli mimo glasačkog procesa, te sa samo jednom vizijom, da bogati budu još bogatiji a fukara da ima neprikosnoveno pravo da glaba mlohavi ud patriotizma vjerujući da glaba nešto nabreklo i potentno i da nekažnjeno mlati svoje ukućanke kao i gejeve iz komšiluka a po potrebi i one sa nepoželjnom bojom kože.
Svo to ubrzano nadolazeće ludilo proisteklo je iz mračne laži i elementarnog kretenluka Miltona Fridmana koji je fukare ubijedio da je nužni preduslov postojanja demokratije postojanje slobodnog tržišta, premda se ideja te nesrećne demokratije razvila u času u kom ideju slobodnog tržišta nije bilo moguće ni misliti a kamoli je pokušati u praksi ostvariti. Slobodno tržište zahtijeva pragmatizam koji vremenom nužno prerasta u samoživost i sebičnost, dok demokratija počiva na potrebi očuvanja ideje javnog dobra, a ta ideja, opet, zavisi od kritičke svijesti i društvene nesebičnosti. Zahvaljujući Fridmanu, grabežljivi pragmatizam potisnuo je kritičku svijest i nesebičnost i zato se Amerika danas nalazi na putu da postane ono što je bila na početku – naseobina ksenofobnih puritanaca i primitivnih religioznih fanatika spremnih da i ne trepnuvši istrijebe svaku sebi nesličnu zajednicu koja joj se nađe na putu.
A to što vi, djeco, vjerujete da će se Amerika izvući iz govana u koja se sama uvalila do za vrat, meni to samo govori da biste vi tridesetšeste osjećali sladostrasnu fascinaciju Hitlerom i Šperom kao što danas sladostrasno treperite pred Trampom i Maskom, ne shvatajući da ovaj put nije Mask Trampova kučkica već je stvar posve obratna, a treperite jer ste nesposobni vidjeti dalje od prvog propalog tiketa u kladionici i dalje od svoje sladunjave prošlosti koju svakako nikad niste vidjeli već ste o njoj učili kroz gorčinu kućnog narativa i kroz opskurne medijske i kulturne interpretacije prošlosti.
Ipak, ima u svemu tome i jedna dobra vijest, a ta vijest glasi – ja sam zlurado đubre koje će se od srca smijati i naslađivati vašim skorim razočarenjima i vašom kuknjavom, premda vas neću podsjećati da sam vam sve to u vakat nagovijestio, ali vas hoću gledati kao bilmeze, dakle sa glumljenim sažaljenjem.
