Piše: Elis Bektaš
šetajući po mjesečini pažnju mi privuče svjetlucanje na stazi
kao da se nekome blago razasulo
kleknem i podignem jedan od tih dragulja i utvrdim da sam se prevario
ali se još više obveselim jer to bjehu riječi od opsidijana
čiste i sjajne riječi moje mladosti
hitro kao vjeverica nakupih pregršt blještavih logolita da mi budu draga uspomena pa još hitrije ispraznih džepove i razbacah ih kraj puta
jer i najdraža uspomena može biti dokaz ili barem indicija u istražnom postupku
a policija bi mogla postavljati neugodna pitanja o onima kojima sam te riječi upućivao
ukoliko neko prijavi njihov nestanak
