Piše: Dragan Stošić
Nakon trilogije Legende današnjice Enkija Bilala i Pjera Kristena, beogradski Stalker nedavno je nastavio objavljivanje Bilalovih sabranih dela, ovog puta s njegovim kompletnim autorskim radom, odnosno, još jednom trilogijom – Nikopol. Istovremeno, Čarobna knjiga je završila kompletan opus Princa Valijanta (kroz 32 albuma), u realizaciji Harolda Fostera i, kasnije, Džona Kalena Marfija i njegovog sina
Trilogija Nikopol, koju je beogradski Stalker, u prevodu Branislava Glumca, nedavno smestio u jedan album na blizu 200 strana, predstavlja nastavak objavljivanja sabranih dela Enkija Bilala u Srbiji. Ovo integralno izdanje čine tri tematski srodna naučnofantastična strip-albuma: Vašar besmrtnih (1980), Žena-klopka (1986) i Hladni ekvator (1992), koji se smatraju stripskim klasicima i autorovim referentnim delom, a Bilala, premda je već dotad stekao reputaciju cenjenog strip-autora, ova trilogija ustoličiće među najistaknutije i najvoljenije savremene stvaraoce. Središnja radnja trilogije prati Alkida Nikopola, koji se nakon tridesetogodišnje kazne, koju je u kriogenskom snu odslužio u Zemljinoj orbiti, vraća u Francusku, koju zatiče pod fašističkom vlašću, nakon dva nuklearna rata. Događaji počinju da se odvijaju 2023, godine koja je u trenutku stvaranja ovih stripova bila daleka budućnost. Sada će, pak, ova univerzalna i predskazujuća priča pružiti posebnu priliku da ljubitelji devete umetnosti i Bilalovog opusa razmatraju u kojoj meri njegova futuristička vizija nalikuje stvarnosti. Posebno u alegorijskom tumačenju.
Ova futuristička priča s nezaboravnim slikama i simboličnim likovima, međutim, mogla bi da pripada i bilo kojoj epohi, jer otkriva, ne bez humora, besmisao čoveka apsurdno opsednutog vlašću i besmrtnošću, zbog koje on koketira i sa bogovima, koji, po svemu sudeći, dele iste poroke. Ukratko, Pariz marta 2023. Gradom vlada autokrata zaljubljen u Musolinija – Šublan, a crkvom rukovodi njegov rođak Teodul I. Sve uoči još jedne izborne, beznačajne maskarade. Aglomeracija je podeljena u dva nejednaka arondismana. U prvom, koji čini centar, smeštena je upravljačka klasa, dok je drugi, koji okružuje prvi i prostire se dokle pogled seže, postao raskršće za najrazličitije pustolove i vanzemaljce.
Sajam knjiga: Pregled novih stripskih izdanja domaćih izdavačkih kuća
Nelagodna atmosfera jača nakon pojave leteće piramide. Njezini putnici od Pariza zahtevaju astronomske količine goriva… I svet je podeljeniji nego ikad ranije, Istok i Zapad su na istom brvnu na kome se neumorno sukobljavaju, bez da mogu (ili žele) definitivnu pobedu. Fašizam i komunizam imaju identični tretman, skladno Bilalovom životnom stavu koji se proteže kroz sve njegove autorske radove, i u stripu i na filmu. (Uzgred, među njegova tri filma je i Immortel ad vitam, što je slobodna dekonstrukcija trilogije Nikopol.).
Strip autor i filmski reditelj
Enki Enes Bilal (na nekim mestima Bilalović, bez zvanične potvrde), francuski strip autor i filmski reditelj, rođen je u Beogradu, 7. oktobra 1951. Porodica mu se preselila u Pariz kada je imao devet godina. Bilalov stvaralački put presudno je odredio susret i saradnja sa tada već poznatim i cenjenim scenaristom Pjerom Kristenom. Prvi zajednički album – Krstarenje zaboravljenih, objavljuju 1975. Slede Kameni brod (1976) i Grad koji nije postojao (koji će ovu neformalnu trilogiju zaključiti 1977). Bilal se kroz ove naslove afirmisao kao autor, a opšte priznanje i slava stigli su ga po objavljivanju sledećeg albuma koji je takođe crtao prema Kristenovom scenariju – Falange crnog reda. Nakon toga, 1980. samostalno objavljuje La Foire aux Immortel, čime započinje triologiju Nikopol koja se smatra njegovim magnum opusom. Od tada pa do danas Bilalovi albumi se prodaju u tiražima od po više stotina hiljada primeraka. Njegovu bogatu biografiju čini veliki broj naslova. Među brojnim nagradama koje je dobio posebno je značajan Gran pri grada Angulema koji je Bilal dobio 1987. Osim stripom bavi se i kinematografijom. Kao reditelj potpisao je tri dugometražna filma (Bunker Palace Hotel, Tykho Moon, Immortel – ad vitam).
Nikopol je, inače, glavni lik u pravom smislu te reči samo u prvom albumu. Njegovo putešestvije od prognanog astronauta do autokrate Pariza i čoveka koji će skrenuti pameću iznenađujuće je brzo i kratko, sve do završne table, gde jadni Alkid Nikopol citira Bodlera i plače. U nastavku glavnu ulogu preuzima Džil Bioskop, neobična žena blede puti i prirodne plave kose, koja ne može a da ne ubija muškarce oko sebe na svom putu od Londona, preko Berlina, do Kaira. Nikopolu je tu dodeljena sporedna uloga, i ako je još uvek bitan za priču. U završnom albumu Nikopol jeste glavni lik, ali ne Alkid, već njegov sin sa istim imenom i licem. Nikopol Stariji i dalje ima ključnu ulogu, ali ostaje nekako po strani, kao i Džil). Sam kraj je, međutim, njihov.
Bilal je kompletan autor trilogije, ne samo kao scenarista, crtač (naslovne strane, olovka, tuš i kolor), već i zato što sa svojim delo stoji u savršenoj sintezi. Svet koji je stvorio i negovao tokom 12 godina rada (sa prekidima) na trilogiji, užasavajuće je sličan sa ovim koji okružuje savremenog čitaoca. Njegovi gradovi, vozovi, predeli uvek su nastanjeni – ljudima, vanzemaljcima, životinjama… On iskreno saučestvuje sa njima i ne odustaje od kompletne slike koja podrazumeva karakterne i fizičke osobine. Likovi, pri tom, nikako nisu stereotipni, i vode se sopstvenom voljom i nagonima. Pozitivci, Alkid i Džil oklevaju, ne odišu samopouzdanjem, čak i stečenim iskustvom… negativci su to u punom kapacitetu, ali su im karakteri obojeni indirektno – novinski članci, prepričavanja, naratorova pojašnjenja… dok sporedni glumci obogaćuju kadrove, katkad i kao neophodni pomagači. Čak su i bogovi od krvi i mesa.
„Trilogija Nikopol (kao i kod starih Grka?) jeste trilogija koja je istovremeno slobodna i povezana. Slobodna je za mene, njenog autora, u svakom smislu. Navešću, bez posebnog redosleda: slobodna, inspirisana, oslobođena narativnih kodova, vremenskih stega, neopterećena razumom, prikupljanjem građe, izdavačkim smernicama. Međutim, nije oslobođena međusobnih veza, jer je spajaju hronologija, likovi i stalna želja, u svakoj od tri etape, da se uklopi u savremeni svet uprkos njenom navodnom vremenskom raskoraku…“, beleži Bilal u malom uvodniku za ovo izdanje, objašnjavajući kako se u ove tri knjige nižu groteskni delići našeg sveta.
Poseban dodatak ovom izdanju je i sjajna analiza trilogije koju je, u svom tekstu Uhronijska imperija Žan-Ferinanda Šublana, načinio Alfred Žari, a tu je i niz propratnih, slobodnijih ilustracija, kao i naslovna strana Liberasiona od 14. oktobra 1993, koji donosi depeše iz 30 godina udaljene budućnosti… Voila.
Kompletiran Forsterov i Marfijev Valijant
Nakon višegodišnjeg objavljivanja jednog od najdugovečnijih strip serijala – Princa Valijanta, koga je davne 1937. osmislio, doveo u Kamelot na dvor kralja Artura, gde je postao jedan od vitezova Okruglog stola, i počeo da objavljuje jedan od najznačajnijih svetskih strip autora Harold Foster (1892-1982), Čarobna knjiga nedavno je objavila završni, 32 album, koji sadrži poslednje table koje je, između 2001. i 2004. nacrtao Džon Kalen Marfi (1919-2004), po scenarijima svog sina Džona Kalena Marfija Mlađeg, kao i desetak tabli koje je nacrtao njegov naslednik Gari Đani – uvršćene kako bi se priča zaokružila. Time je u izdanjima Čarobne knjige obuhvaćen kompletan rad Hala Fostera i Džona Kalena Marfija na Princu Valijantu. A to će reći, ukupno 3.513 tabli, koje su ljubitelje ove istorijske fantazije vodile kroz Evropu i svet u periodu koji obuhvata nekoliko stoleća počev od početka VI veka. A da Val i ostali junaci (njegova supruga Aleta, sinovi i kćeri, vitezovi Okruglog stola, različiti narodi i njihove svetovne i verske vođe, divovi, čarobnjaci…) progovore srpskim jezikom, trudili su se, najpre u prva dva toma Danko Ješić, od trećeg Žika Bogdanović uz malu pomoć Darka Tuševljakovića i Zvezdana Šelmića, a od 18. tom a do kraja Goran Skrobonja.
Elem, u Kamelot stiže poziv iz Rima. Glasine o postojanju Senekinog blaga doprle su do pape i on je u potragu poslao izaslanika, koji je, umesto blaga, našao dokaz o zločinu. Val treba da pronađe ubice, ali i da se postara da niko ne otkrije mapu Rajskog vrta (Edena), koja se, navodno, nalazi među blagom. Prateći tragove, Val otkriva da je car Justinijan sklopio savez sa plemenom Rusa – koje, takođe, traga za tim vrtom… Po povratku sa te avanture, Val se, poteran kugom, s porodicom sklanja na zapad i tamo, u starom zamku, pronalazi vrč koji bi mogao biti Sveti gral. Artur zadužuje Galana da ga vrati u Jerusalim. Aleta i Mejv, za to vreme, postaju taoci razbojnika. Njihov vođa Horidije ima stravičnu osvajačku viziju koju želi da ostvari… I, tako se, hronike, kako priče nazivaju autori, nastavljaju u nedogled. Sve do smrti Džon Kalena Marfija, a i kasnije pod rukom Garija Đanija, koji radi na nedeljnim tablama ovog serijala.
Izvor: Novi Magazin
