Podijelili su ono što su zatekli kao jedinstveno! Nemaju ni moralno ni političko (sad su u opoziciji) pravo da traže „pravdu“ na budućem popisu. Pravda je već izvjesna, samim tim što njih nema tu, u vlasti
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Dok slušamo kukumakanje DPS-ovaca nad perspektivama popisa ove jeseni, red je da se podsjetimo šta se desilo sa nacionalnim izjašnjenjima crnogorskih građana dok su oni bili na vlasti. Predložio bih da na tu temu gledamo ne sa „srpske“ ili sa „crnogorske“ strane, nego sa strane homogenosti i jedinstva crnogirskih građana, a nasuprot podjelama.
Dakle, DPS je preuzeo vlast u Crnoj Gori u istorijskom momentu potpune homogenosti, kada je preko 60 % građana bilo iste nacije uz još 10 % braće i rođaka kod kojih se probudio srpski identitet. Tako kaže popis iz 1991. Uslijedili su popisi 2003 i 2011 u potpunoj DPS organizaciji, za koje nije bitno koliko ima kojih u podijeljenom bratskom biću, nego je važno reći da je DPS napravio podjele 50:50. Ili tačnije oko 43% Crnogoraca i oko 30% Srba. Te zakucane i zacementirane podjele su tekovina DPS popisne i ideološke politike. Čak i sa aspekta identiteta koji sada trenutno zastupaju (kažem trenutno, jer su prešaltali sve moguće identitete u ovih 30 godina) a to je ovaj agresivni anti-srpski, može im se prigovoriti da su upravo oni smanjili broj Crnogoraca. A to nas vraća na istu priču: podijelili su ono što su zatekli kao jedinstveno!
Nemaju ni moralno ni političko (sad su u opoziciji) pravo da traže „pravdu“ na budućem popisu. Pravda je već izvjesna, samim tim što njih nema tu, u vlasti.
Do čitanja u sljedećem broju
