Interesantna je „ogorčenost“ pojedinih likova koji su na izjave Jakova Milatovića o nastavku spoljnjopolitičkog kursa Crne Gore, koje imperativno traži Kvinta, uskliknuli: izdaja!
Od svih predsjedničkih kandidata, samo je Danilović tražio diskontinuitet i dobio, vrlo začuđujuće, mali procenat glasova na izborima. Što ga nisu glasali ti „nezadovoljnici“!? Ako jesu, što su bili u takvoj manjini na kraju balade?
Što se tiče ostalih političkih ličnosti, sada je samo Medojević, navodno, za diskontinuitet, najvjerovatnije da bi glumio opoziciju, koja to nije, jer je u prvom krugu izbora posao odrađivao za Đukanovića i posljedično izgubio izbore.
Đukanović i njegovi sateliti, skupa s Medojevićem su faktički gubitnici na predsjedničkim izborima. Svi ostali su pobijedili, sve političke partije skupa sa narodom i silom apstinenata, preko 20.000 građana, koji su časno učestvovali u ključnoj bici za svrgavanje satrapa.
Crna Gora nema silu niti resurse da odbije ultimatume Kvinte na spoljnjepolitičkom planu. To će biti aksiom dok se ne promjene odnosi snaga u svijetu.
To građani znaju. I žele, ekonomski uspon da žive bolje. To je ključni nacionalni interes, ekonomija. Sve ostalo je u drugom planu: preostala demontaža Đukanovićevog sistema, ganjanje pljačkaša, ubica i hapšenje krupnih korupcionera starog režima.
Prvo ekonomija a usput i sve ostalo.
Preduslov za mirni preporod države je „ne talasati“ na temama spoljnje politike. Nismo mi taj faktor a politika je vještina mogućeg.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
