Priredila: Lana Ostojić
Nova sezona „Dijaloške tribine“ otvorena je promocijom knjige Dejana Ž. Dašića „Napuštanje vjekovnih ognjišta“ u kojoj se govori o progonu Srba sa Kosova i Metohije.
O knjizi su govorili lektor i korektor, profesor Vesna Josipović, profesor Olga Dabović Klikovac i protojerej-stavrofor Gojko Perović, recenzent.
Profesor Vesna Josipović nadahnuto je govorila o ovom emotivnom i istinitom djelu:
„Napušanje vjekovnih ognjišta je lirski intoniran tekst emotivnog kolorita, istinit i faktima bogat i polivalentan tekst. Peru je ovdje diktiralo srce, jer je autor neposredni učesnik događaja. Piše biografiju svoju, ali i svog naroda srpskog, piše da ostane trag u vremenu o progonima nedužnih i nevinih. Tragedije progonima nedužnih i nevinih traju vijekovima. Sa vjekovnih ognjišta gradacijski predstavljene ubistvima, mučenjima, rušenjima svetinja i skrnavljenim gorbovima. Sačuvao je Dašić ovom knjigom za vijek i vijekova od zaborava svoj grad Peć i svoj narod srpski. Što se ne zapiše, gubi u vremenu svoj eho. Dejan je i epskim i lirskim pjesmama razbijao teške i tmurne činjenice. Mozaična, multižanrovska i polifona struktura ovog djela primjer je pravi hiper teksta. Prema predmetu opisivanja možemo djelo svrstati u istorijsko djelo- roman, a prema idejnom i emocionalnom stavu u snažan i bogat humanističkim idejama tekst. Fragmentarna struktura doprinosi brojnim, višestrukim značenjima spajajući književnost i fotografiju. Znajući da slika govori više od hiljadu riječi, njegova svaka stranica je roman u malom. Svaka riječ i rečenica i diskurs ovog potresnog, istinitog djela je priča za sebe. Sagledavajući vlastitim očima dublje i tragičnije, on sagledava progon Srba iz Peći. Narator je ujedno i glavni lik, Dejan Dašić, ali i svi nedužni ljudi, žene i djeca, Srbi koji su protjerani sa svojih vjekovnih ognjDišta. Dašić evocira uspomene na srećno djetinjsvo u Peći, odrastanje, a sve kroz preplitanje književnih žanrova i uvođenje drugih umjetnosti. Pisac nam hronološki ređa događaje – daje nam opis grada Peći, geografske, demografske i istorijske podatke. Seže do Boja na Kosovu, dokumentuje sve fotografijama koje povećavaju vjerodostojnost ovog djela, srećom obavijenih dana do 1997. Tada se pakao premješta na Kosovo i Metohiju- mučeničke smrti, bombardovanje autobusa, ubijanje djece, žena. Jedinu svijetlu tačku, iskru i luču u tami Dašić je vidio u liku našeg blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija koji je pomagao živima, a mrtve golim rukama sahranjivao i sakupljao kosti naših stradalnika“- navela je Vesna Josipović.
Profesor Olga Dabović Klikovac je istakla da je ova knjiga inovativan djelić istorije i „jedno uzbudljivo putovanje riječju i slikom kroz svoje vrijeme i prostor. Iskreno, intimno, odvažno i odgovorno pred Bogom i narodom.“
Protojerej-stavrofor Gojko Perović, recenzent knjige rekao je da knjiga predstavlja pomjanik onih koji su se upokojili na pravdi Boga, onih koji su se borili i nisu uzmicali, ali i onih koji su pred silom jačom od sebe uzmakli što nije izraz kukavičluka, nego potvrda Njegoševih riječi :
Što se ne hće u lance vezati,
To se zbježa u ove planine
Da ginemo i krv prolivamo,
Da junački amanet čuvamo,
Divno ime i svetu svobodu…
„Čitajući Dejanovu knjigu i gledajući kosovska stradanja našega naroda postaje mi jasno koja je dubina toga raspeća. Mitropolit Amfilohije je stalno govrio o Avramovom raspeću, jer ta riječ napusti zemlju svojih otaca, ostavi sve što znaš o sebi do sada- i zemlju, i ljude i običaje, iskorači u potpuno nepoznato .Kaže Bog Avramu, ostavi sve to i pođi u zemlju koju ću ti tek pokazati. Tu se pokazuje ta vjera u Boga, kad iskoračiš u nepoznato.
Čitajte ovu knjigu, tu je pomjenik stradalih, pomjenik onih koji se ne predaju i što je rekao na jednoj tribini, jedan zapisani u ovoj knjizi, moj prijatelj doktor Vladan Bojić: Kad na srpskom jeziku hoćete da kažete da nema predaje , kad na srpskom jeziku hoćete da kažete da ne odustajete od nečega to se kaže „Kosovo“- zaključio je otac Gojko Perović.
