Piše: Dijana Roščić
Svakog jutra pre polaska u vrtić, trogodišnja Milda mora da obuče motorizovani prsluk, koji je potom trese pola sata. Ona se ne buni, jer joj je dozvoljeno da gleda crtane filmove na tabletu tokom postupka. Devojčica boluje od cistične fibroze (cistične fibroze), nasledne bolesti koja uzrokuje da bronhije ne čiste sluz kako treba. Prsluk, koji dete oblači dva puta dnevno po pola sata, pomaže u uklanjanju sluzi i produžava život.
Mnoga deca sa cističnom fibrozom su umrla pre nego što postanu odrasla.
Postoji lek koji bi Mildi pomogao mnogo bolje od prsluka i produžio bi joj život za najmanje 20 godina. Lek se zove Kaftrio, jedini proizvođač je Verteks, farmaceutski gigant sa sedištem u Bostonu, SAD. Dostupan je i u EU. Milda živi sa roditeljima u Klaipedi, Litvanija, članica EU. Međutim, u Litvaniji se taj lek ne izdaje na recept. Nadležni pregovaraju, ali cena koju kompanija traži je ogromna. Teoretski, roditelji bi mogli da dobiju lek u inostranstvu, ali ne mogu da ga plate iako oboje rade, otac je hirurg, a majka šminkerka. Jer – košta 17.000 evra mesečno. To je 204.000 evra za samo godinu dana.
Cilj: jednak pristup lekovima u EU
Sudbina pacijenata poput Milde jasno pokazuje koliko su do danas nejednake životne šanse unutar EU. „Gde živite u EU ne bi trebalo da određuje da li živite ili umirete“, rekla je prošle godine komesarka za zdravlje EU Stela Kirijakides. Svi pacijenti u EU treba da imaju „rani i jednak pristup efikasnim lekovima“. Ali EU je daleko od ovog cilja – pokazuje istraživanje evropskog novinarskog tima „Istraži Evropu“, na kome su mesecima radili nemački javni emiteri NDR, VDR i Zidojče cajtung. Pod mikroskopom: 32 nova skupa leka Prvi korak je bio da se identifikuju novi lekovi na tržištu koji su zaista bolji od starih. Farmaceutska industrija svake godine pusti na tržište oko 40 novih lekova, većinom po izuzetno visokim cenama. Ali samo nekoliko njih zaista donosi poboljšanje za pacijente.
Nezavisni Institut za kvalitet i efikasnost u zdravstvenoj zaštiti (IKViG) je na zahtev novinara od svih novih lekova odobrenih u poslednjih pet godina odabrao 32 leka koji imaju „značajnu korist“ za pacijente. Većina njih su lekovi protiv raka, ali na listi su i lekovi protiv migrene, cistične fibroze i dijabetesa. Novinari su potom istraživali dostupnost ovih skupih lekova u svakoj od 27 zemalja EU, odnosno da li ih plaća nacionalni državni zdravstveni sistem. Od ukupno 32 leka, samo u Nemačkoj i Austriji svi lekovi su pokriveni zdravstvenim osiguranjem. U Estoniji, Letoniji i Litvaniji nedostaje oko 30 odsto, na Kipru 50 odsto, na Malti čak 59 odsto i u Mađarskoj čak 75 odsto tih lekova.
Farmaceutske kompanije su u obavezi da cene čuvaju u tajnosti
Da bi postigle najveće moguće cene, farmaceutske kompanije često koriste strategiju koja je jednostavna i efikasna: ugovorima obavezuju pojedine države i kompanije za zdravstveno osiguranje – da cene drže u tajnosti. Države to rade u nadi da će obuzdati rastuće cene novih lekova. Ali cene ovih lekova rastu svuda, i u bogatim i u siromašnijim zemljama – a farmaceutske kompanije ostvaruju ogromne profite od zdravstvenih sistema za koje siromašni plaćaju doprinose i sufinansira ih država. Jedini put kada su farmaceutski giganti pregovarali sa čitavom EU bilo je oko vakcine protiv Covida. Ali – cene su i tada bile tajne.
Farmaceutske kompanije obično prvo stavljaju svoje lekove na tržište u Danskoj i Nemačkoj – jer tamo u početku same mogu da odrede zvanične cene. U praksi, Danska postavlja neke „dobrovoljne“ granice cena, a Nemačka proverava svaki lek godinu dana nakon njegovog uvođenja i onda može da zahteva promene cena.
Farmaceutska industrija, placebo i depresija: Istraživanja profesora Kirša
U međuvremenu, druge zemlje koriste te početne visoke cene kao reper za sopstvene zvanične cene. Ono što se dalje dešava u Danskoj i Nemačkoj obavijeno je velom tajne. Danske bolnice nabavljaju najskuplje lekove uz tajne popuste, ali to nije vidljivo u Euripidu, evropskoj bazi podataka o cenama, potvrđuje danski zvaničnik. U Nemačkoj je situacija još nejasnija. Stavio je veto na rezoluciju Svetske zdravstvene organizacije o transparentnosti cena i nije čak ni učesnik u bazi podataka o cenama Euripida. Prema OECD-u, nijedna druga zemlja u EU ne troši toliko novca na farmaceutske proizvode kao Nemačka: cena novih lekova zaštićenih patentom udvostručila se između 2013. i 2022. godine – sa 13,9 na 27,8 milijardi evra.
Deo tajnog poslovanja sa cenama je sledeći: farmaceutske kompanije efektivno dobijaju milijarde od vlada kao „beskamatne zajmove“ jer im većina vlada u početku plaća višu zvaničnu cenu lekova. Zatim, vremenom, kompanije diskretno vraćaju razliku između zvanične i tajno ugovorene niže cene. Samo u Belgiji i samo 2023. godine bila je razlika od 1,5 milijardi evra.
„Uvek pitamo kompanije – recite nam, molim vas, pravu cenu u Nemačkoj. – Kažu da ne znaju“, rekao je za Investigate Europe jedan evropski pregovarač, koji je zatražio anonimnost. A čovek koji radi za mađarsku podružnicu multinacionalnog proizvođača lekova otvoreno kaže: „Za kompaniju kao što su Novartis ili Pfizer, mađarsko tržište je beznačajno. Prodajna cena je 40 puta veća od proizvodne cene Međutim, novinari su pokušali da utvrde cene za nekoliko zemalja EU – na primeru pomenutog leka Kaftrio za cističnu fibrozu proizvođača Vertek: preko obavezno dostupnih podataka o prodaji kompanije, broju pacijenata i podacima o zdravstvenom osiguranju.
Prema ovim proračunima, Italija je plaćala oko 70.000 evra po pacijentu, Francuska 66.000 evra, Letonija 135.000 evra, a Češka 140.000 evra. Dakle, što je država manja i siromašnija – to je lek skuplji. Istovremeno, Njujork tajms piše da su troškovi proizvodnje ovog leka, na primer, 2022. godine, za godišnje potrebe po pacijentu, iznosili svega oko 5.700 dolara. A naučnici iz Britanije kažu da je prodajna cena 40 puta veća od proizvodne.
Na molbu novinara da to prokomentariše, Verteks kaže da su cene „netačne” i naglašavaju: „Cene ne određuje jednostrano proizvođač, već se poverljivo dogovaraju sa zdravstvenim vlastima u svakoj zemlji”. Osim toga, „cene su opravdane“ jer su „istraživanja o leku rađena 20 godina“, a „koštala su više od deset milijardi i „najveći deo profita ide na dalja istraživanja“.
Međutim, novinari navode da je lek Kaftrio u SAD pod imenom Trikafta razvijen od strane javnih sredstava, odnosno od novca od poreza, od strane manje kompanije – koju je na kraju kupio Verteks.
Ogroman profit farmaceutske industrije
Farmaceutska industrija stalno tvrdi da cene novih lekova odgovaraju vrednosti koju imaju za obolele pacijente i zdravstveni sistem u celini.
Analiza koju je sprovela konsultantska kuća EI ukazala je na prosečne profite farmaceutskih kompanija: globalne farmaceutske kompanije ostvarile su prosečan profit od 25,7 odsto u 2020. godini. Ovo je daleko iznad svih drugih industrijskih sektora. Čak i velike banke mogu samo da sanjaju o tome.
Izvor: Dojče vele
