Ma šta mislili, DF i Demokrate nisu čak ni ravnopravne sa GP URA, jer su mnogo puta imale žansu da samostalno sruše Đukanovića i nikad nisu uspjele.
Pozicija Demokrata da bi se trebale okupiti „partije pobjednice“ 30. avgusta 2020. te s partijama manjinskih naroda formirati novu Vladu, pati pod nerealnosti prouzrokivane viškom neprirodne sujete.
Nažalost, sve su prilike da Demokrate ne shvataju enormnu i prevashodnu važnost partija koje su „jezičak na vagi“!?
One su nešto posebno, ekskluzivno, njihov značaj daleko prevazilazi broj poslanika koje imaju, a imaju ih uvijek malo.
Na primjer, Demokrate su kao „građanska opcija“ imale istorijsku mogućnost i šansu da s drugim, ekskluzivnim „jezičcima na vagi“, poput Pozitivne i BS mnogo ranije obore režim Đukanovića.
Rezultat njihovog političkog „snalaženja“ u takvim situacijama je bio ravan nuli! I Pozitivna i BS su ih otkačili.
Možda su i tada Demokrate jednu ruku saradnje pružale Pozitivnoj i Bošnjačkoj stranci, a u drugoj držale pesnicu da „zadaju udarac“, ali fakt je da su im u obije te situacije ruke bile polomljene a Đukanovićev režim nastavljao teror nad narodom i pljačku države.
Ponašanje Demokrata prema prvom jezičku na vagi, u vidu GP URA zbog toga izgleda nelogično, učitavajući istorijske prilike, ali i krajnje politički neodgovorno.
Naravno, iz te demonstracije istorijske neodgovornosti se ne isključuju, zbog rušenja Vlade Abazovića, svi ostali polički činioci kao i oni koji su klicali „obori“, nemajući alternativu da stvore nešto bolje, niti da predstave nove varijante osim svađe koju sada forsiraju a koja je kontraproduktivna.
Dakako, imali su mogućnost da Abazoviću daju šansu za stvaranje tehničke Vlade, a ako on to ne ispuni da ga odmah „oburdaju“.
Nisu htjeli! Šta, plašili su se da ga potom neće moći oboriti? Na čemu zasnivaju tu pretpostavku?
Politika je vještina mogućeg, a ne pravljenje računa bez krčmara.
Opravdanost prigovora na račun GP URA i premijera Abazovića niko ne spori, ali je neophodno vidjeti šumu a ne fokusirati se na jedno drvo od kojeg se „šuma ne vidi“.
Opet, opravdanost prigovora političkim stavovima: Božene Jelušić, Konatara, Adžića,…, niko ne spori, ali oni su i takvi sto puta bolji od političara Pozitivne i BS-a u ključnim istorijskim situacijama gdje su se priklonili Đukanoviću, a hiljadu puta bolji od preletača: Kilibarde, Đurovića, Džakovića, Belog Orla, Andrijaševića, Papovića i sijaseta drugih likova koji su ugrobili Crnu Goru prelaskom na stranu Đukanovića.
O tome, kakvu je kobnu grešku prije Demokrata napravio DF rušenjem Vlade Krivokapića, najbolje svjedoči sadašnje stanje kojem su kumovali, kao i neustavno odlaganje izbora u Podgorici gdje bi slom DPS-a nadmašio važnost Temeljnog ugovora i popisa jer bi se ta pitanja potom vrlo lako riješila.
Da bi se situacija dovela u normu a ne prevela u domen odluka ambasada Kvinte, i njihovog lomljenja situacije preko koljena, kada će DF i Demokrate shvatiti poraznost nove situacije, neophodno je poštovati ekluzivnost GP URA.
U protivnom, može se uslovnim pobjednicima desiti da ih Kvinta „na rogove nabije“.
Ma šta mislili, DF i Demokrate nisu čak ni ravnopravne sa GP URA, jer su mnogo puta imale žansu da samostalno sruše Đukanovića i nikad nisu uspjele.
Nisu uspjele zbog svoje nesposobnosti, jedan jedini medij nisu pokrenuli da otpočnu tešku bitku protiv Đukanovićevih medija.
Da nije bilo mitropolita Amfilohija i Dritana Abazovića, 30 avgust bi bio teški, kobni poraz i uvod u građanski rat kojeg je Monstrum otvoreno promovisao i imao namjeru da pokrene.
Samim tim, ključni problem se može locirati u nestrpljenju i nezahvalnosti političkih faktora koji nisu na dostojnom nivou političke odgovornosti.
Ko god je učestvovao u rušenju Vlade Krivokapića i Abazovića, taj je poražen od Đukanovića jer su to njegove dvije velike političke pobjede.
Političkog pokojnika su vratili iz mrtvih. Dali mu šansu da opet sanja košmare koje će ostvarivati ukoliko mu se pruži bilo kakva šansa.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
