Piše: Dejan Peković
Kako su decenije nerada, neznanja, špijuniranja, poltronstva, namještenih utakmica, najgore infrastrukture u Evropi, vjerovatno i na svijetu, i najgorih rezultata došle na naplatu.
Umjesto da, kao ljudi ostvareni u životu, sa rezultatima i znanjem, budemo partneri državi na pravi i iskren način, da se sudarimo sa politikom u cilju razvoja sporta i naše djece, mi smo odlučili da trčimo za Đukanovićem, Abazovićem, Vučićem, da guramo „ljude“ koji će sada biti blizu Spajića, Mandića, Bečića…
A dobili smo 35 godina tokom kojih nijesmo mogli da napravimo jednu tribinu nacionalnog stadiona u glavnom gradu. Nacionalni stadion nam je takav da sa brda Gorica praćkom može da se gađa ko god hoće.
Umjesto zajedništva i napretka, mi smo, raznim interesima, čast izuzecima, kupovali novinare, botove, Instagram i Fejsbuk stranice, koji napadaju sve što je normalno, a ćute na sve nenormalno. Umjesto karaktera i hrabrosti da se izborimo za bolje uslove, postali smo zajednica koja je sve, samo to nije.
Mogli smo do sada da imamo nekoliko mini-regionalnih centara za rad sa djecom u Baru, Budvi, Herceg Novom, Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju i Beranama, da periodično dovodimo trenere iz Španije, Portugala, Holandije, Hrvatske, Srbije i drugih zemalja, kako bi zajedno sa našim trenerima radili, selektirali i obučavali našu djecu, jer nam djeca dođu do seniora tehničko-taktički neobučena.
Otvorimo granice regionu, prije svih, pokažimo širinu i uključimo ljude iz biznisa, privrede, medija i sporta, navijače i ljubitelje fudbala, da stvorimo zdrav ambijent koji će inicirati napredne ideje i projekte. Pomognimo našim klubovima da se pojave na tržištu regiona, Evrope i svijeta, produžimo prelazni rok koliko je maksimalno moguće, uvedimo VAR da ne gledamo fantomske golove i namještene utakmice kaznimo najstrože moguće.
Jer, poslije jedne od najtežih kazni koje je UEFA u svojoj istoriji izrekla našem fudbalu, svima je, pa i tužilaštvu, jasno da je naš sistem teško, teško bolestan…
Preko 90 odsto djece i roditelja, kada bi dobili poziv, otišlo bi da igra za drugu reprezentaciju. To je ozbiljan društveni problem, nevažno da li je riječ o Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Albaniji…
O svemu ovome smo godinama unazad javno upozoravali i govorili, sa najboljom mogućom namjerom, u emisiji „Fudbal fest“, na insistiranje Sportske redakcije RTCG, koja je još 2019. godine prepoznala kuda ide naš fudbal…
Fudbal je preozbiljan posao.
Izvor: RTCG
