Piše: Damir Radić
Nakon izvanrednog otvaranja dugometražnog igranog opusa nagradom za najbolji scenarij u Kanu i Oskarom za najbolji film na stranim jezicima okićenom „Ničijom zemljom“, te dojmljivom pariškom ekranizacijom scenarija glasovitog Krištofa Kieslovskog „Pakao“ s Emanuelom Beart na čelu glumačke ekipe, reputacija Danisa Tanovića sve više je kopnila. To nije čudno jer nizao je prosječne filmove s jedinim izuzetkom u doku-drami „Epizoda iz života berača željeza“ nagrađenoj u Berlinu, dok mu na ostalim projektima nisu pomagali ni Kolin Farel u glavnoj ulozi („Trijaža“), ni kvalitetan književni predložak Ivice Đikića („Cirkus Kolumbija“).
Zadnjih desetak godina, s izuzetkom mlakog anglofonog trilera „Ubojice s razglednice“, radi na prostorima bivše Jugoslavije, gdje je realizirao hvaljene TV-serije „Uspjeh“ i „Kotlina“ te tri duga igrana filma: idejno ambicioznu i izvedbeno mlitavu „Smrt u Sarajevu“ što se u suvremenosti referira na Gavrila Principa i slavni atentat, pučku baščaršijsku dramediju „Deset u pola“ te aktualni „Nakon ljeta“, prvu autorovu većinski hrvatsku koprodukciju, koja je međutim postala kandidat za Oskara manjinske koprodukcijske učesnice Bosne i Hercegovine (sudjelovale su još Slovenija, Srbija i Rumunjska).
„Nakon ljeta“ se temelji na scenariju Anje Matković, donedavno slabo znane glumice ekspresivne pojave kojoj je upravo Tanović dao prvu veliku priliku u „Deset u pola“, a njezin scenarij doradili su sam režiser i njegov suradnik s prošlog filma Nikola Kuprešanin. Matković je i u glavnoj ulozi Zagrepčanke Maje koja na samom kraju ljeta dolazi na dalmatinski otok da bi sudjelovala u ostavinskoj raspravi nakon smrti svog izvanbračnog oca, a onda u tili čas postaje konobarica u kafiću načelnika mjesta Iće, kojeg utjelovljuje Goran Navojec, a koji trenutak kasnije iznebuha će započeti i ljubavnu vezu s povratnikom iz Amerike i piscem Sašom (Uliks Fehmiu) koji na otoku obnavlja kuću.
Film je, kao i prethodni Tanovićev, spoj (feel good) komedije i (gorke) drame koji računa na širok gledateljski odjek, ali rijetko kojeg zahtjevnijeg gledatelja će zadovoljiti. Dramaturški je zbrzan, što je dostatno vidljivo već iz prethodnog najkraćeg opisa sadržaja, a stilski tom sadržaju neprilagođen. Naime, sjajni snimatelj Miloš Jaćimović (visoku klasu prethodno je demonstrirao u daleko boljim filmovima, „Oazi“ Ivana Ikića te Mardešićevom i Kapčevom „Stricu“, a na početku karijere naznačio je talent u precijenjenom, no kultnom Ležaićevom „Tilva Rošu“ i Ikićevom dugometražnom debiju „Varvari“) kreira na mnogo mjesta izrazito poetičnu fotografiju (npr. zrake sunca i sjene koje šetaju licima likova), što ima smisla u dramskim segmentima koji tendiraju melankoliji.
Međutim, kako su ti segmenti u popriličnom raskoraku s onim komedijskim, previše kontrastni (Tanović kao režiser nije različite žanrovsko-ugođajne tonalitete dovoljno komplementarno postavio i ostvario), tako i Jaćimovićeva slika, sama po sebi impresivna, djeluje kao da se našla u krivom filmu. Glumački, glavni je problem Uliks Fehmiu koji u ulozi Saše djeluje indisponirano, a u interakciji s likom Anje Matković ne osjeća se ni trunka tzv. kemije; kako je njihov ljubavni odnos jedan od dva središnja u filmu, jasno je koliki je to minus.
Drugi odnos, onaj poslovno-prijateljski između Maje i Iće, daleko je uvjerljiviji – Matković i raspoloženi Navojec očito su uživali radeći zajedno, a Navojčev je lik daleko najsimpatičniji u filmu, pri čemu je ta simpatičnost jako važna u komedijskom segmentu. Odličan je i epizodist Mario Knezović kao lokalni majstor i zavodnik, šteta je što njegov lik nije dobio smisleniji prostor u filmu.
„Nakon ljeta“ je uvjerljivo najslabiji rad Danisa Tanovića, iako ni u ostatku svog opusa većinski nije briljirao, i kritičar se može samo zapitati gdje je nestao talent koji se na počecima tog opusa činio tako nedvojbenim.
Izvor: Portal Novosti
