Piše: Redakcija
Dragan Koprivica iz Centra za demokratsku tranziciju danas je u podgoričkim Vijestima iznio veoma smjelu tvrdnju, da je izostanak većine poslanika sa skupštinske sjednice „nastavak autoritarnih tendencija“. No, da bi neka tvrdnja bila validna i tačna, nije dovoljno da bude smjela.
Koprivica, kao iskusni politički analitičar, morao bi znati da je autoritarna politička praksa po pravilu veoma disciplinovana i masovna, kao što bi morao znati i to da je legitimno pravo parlamentaraca da izostanu sa sjednice ukoliko predloženi dnevni red ne smatraju bitnim.
Dramatičnoj kuknjavi i patetičnim parolama zbog današnje sjednice koja nije održana uslijed nepostojanja kvoruma, pridružile su se opozicione partije i njima bliski mediji, svi odreda proglašavajući smrt parlamentarizma u Crnoj Gori. Stvar je, međutim, potpuno obrnuta. Krivica za izostanak kvoruma leži upravo na predlagaču jedne politički legitimne, ali ujedno i bizarne te crnogorskom političkom životu potpuno nepotrebne inicijative, što je većina parlamentaraca prepoznala i odbila da učestvuje u kabaretskoj predstavi u korist DPS, u času u kom Crna Gora krupnim koracima grabi ka Evropi.
Uostalom, veliko je pitanje da li su predlagači inicijative zaista vjerovali u njen uspjeh ili su samo htjeli uzurpirati govornicu na jednom skupštinskom zasjedanju, kako bi se razbacivali tiradama prepunim opštih mjesta i moralizatorskog supremacizma. A to je veoma klizav i opasan teren za politiku koja se ne odriče Mila Đukanovića i legata njegove višedecenijske vladavine prepune kontroverzi i neriješenih slučajeva.
Zanimljivo je da je podršku opozicionim i medijskim narikačama uskratio Marjan Šarec. Isti onaj Šarec koji je prije nekoliko dana sa još par evroparlamentaraca podržao inicijativu. U današnjem intervjuu za Euronjuz on je konstatovao da su i opozicija i vlast donijeli „legitimne odluke“, a potom je dodao i sljedeće: „Bilo je očekivano. Već su najavili da neće biti kvoruma. Ja sam rekao da bih želio da se glasa, da je rasprava, to bi bilo možda za demokratiju malo više zanimljivo… Ali, sa druge strane, imaju i oni pravo da ne dođu. Nikoga ne možeš da prisiliš da on dođe u salu i da glasa ili raspravlja. I to je isto odluka, da ne dođeš. Tako da ja ne bih sad pravio buku oko toga i ne bih želio da opozicija sad posustane kod konstruktivnosti što se tiče evropskih integracija“.
Šarec je, dakle, precizno uočio da prijetnja po evropski put Crne Gore ne dolazi ni od Mandića kao predsjednika Skupštine niti od Spajićeve vlade, već upravo od opozicije koja bi zbog svojih uskih interesa mogla postati kočničar na tom putu. Tu opasnost prepoznao je i PES u čijem današnjem saopštenju stoji da „kod opozicije ne postoji princip, već računica da se izazove kriza“, a potom je rečeno i da „najave pojedinaca iz opozicije da neće glasati ustavne izmjene koje su neophodne za zatvaranje pregovaračkih poglavlja doživljavamo kao pokušaj da se preko ucjena oko evropskog puta preuzme vlast prije izbora“.
Bespotrebno izazvana politička kriza danas je doživjela svoj epilog u prilično praznoj skupštinskoj sali. A crnogorskoj javnosti ostaje nada da će opozicija nešto naučiti iz ovog slučaja i da će shvatiti da su interesi države i njenih žitelja neuporedivo važniji od uskih stranačkih interesa. Usput bi opoziciji bilo korisno da se malo podsjeti temeljnih postulata demokratije, među kojima su i pravo parlamentaraca da ne dođu na sjednicu, ali i nedopustivost održavanja skupštinske rasprave bez postignutog kvoruma.
