Možda ja griješim, ali jedino do čega je drugu Gagiju istinski stalo jeste da se legitimiše, da ispozira, da nas ubijedi kako je za sudbu Crne Gore zabrinut taman kao nekad Sveti Petar ili Vladika Njegoš. Eto, Gagi kao „sirak tužni bez nigđe nikoga“.
Svakog čuda ima na društvenim mrežama. Ali još se nijesam toliko začudio koliko pred propagandnim posterom druga Dragana Koprivice, izvršnog direktora CDT-a.
Pa ne bih vjerovao da u nas ima toliko za opštu sudbu brižnih ljudi. Ali, ali, ali… Više od Gagijevog, lirski ubjedljivog, zazivanja nekakve zvijezde što poput anđela čuvara bdi nad našim košmarima, što nas čuva od „onog“ i od „ovog Joanikija“, i od Pavla Đurišića, i od Krsta Popovića, i od Osmana Rastodera – fascinira me Gagijevo lirski ubjedljivo, a mnogijem mislima obuzeto lice, sa urednom prst-na-bradu-i-nos misaonom stilizacijom.
Možda ja griješim, ali jedino do čega je drugu Gagiju istinski stalo jeste da se legitimiše, da ispozira, da nas ubijedi kako je za sudbu Crne Gore zabrinut taman kao nekad Sveti Petar ili Vladika Njegoš. Eto, Gagi kao „sirak tužni bez nigđe nikoga“.
Ne znam da li griješim, da li shvatate prijatelji… Možda da svoje ružne pomisli ilustrujem stihovima, uz poznatu melodiju i prozodiju:
Šta se ono nad Gagijem rudi
Ispala mu titovka iz grudi
Milovan Urvan
