Zamislite da saznate u naše vrijeme da se neko odrekao bogatstva, veza sa vrlo uticajnim ljudima, rodbina ga osudila zbog njegovog postupka, ostavio sve i otišao da služi Bogu kao sveštenik u dalekoj zemlji, da prosvećuje ljude raznih rasa i etničkih skupina?
Da, ovo Vas podsjeća na podvige Svetog Nikolaja Mirlikijskog, Svetog Save i drugih svetitelja iz davnih vremena slavne hrišćanske istorije.
Ali u današnje, pa skoro krajnje dekadetno vrijeme svih moralnih vrijednosti, prevrednovanja onoga što je davno izvredovano i izračunato, gdje su ljudi postali mlaki, podli, lukavi, drski, koristoljubivi, reklo bi se ovoga teško može biti.
Ili je taj čovjek lud. Da i jeste za standarde ovoga svijeta i njegove logike. Mada je to tako bilo i u Hristovo vrijeme. Svijet je uvijek bio stran Hristovoj nauci, i oni koji su je doslovno slijedili, naravno, da su od svijeta bili proglašeni ludima. To su oni malobrojni, koje ne prave kompromise, idu hrabro, povređuju svoju spoljašnjost, da bi izgradili unutrašnjeg savršenog čovjeka, koliko je to moguće.
Jedan od ovakvih podvižnika, rijetkih ljudi današnjice je Otac Nenad Flora. Ovaj veliki duhovnik je rođak Svetog Jovana Šangajskog. Živio je u Americi, Nujorku, bio milioner, da dobro ste čuli, milioner, družio se sa ljudima iz vrha američkog društva, politike, umjetnosti, sa njima jeo i pio.
Ali u nekom momentu, vjerovatno osjetivši ispraznost svega toga, odlučuje se na nevjerovatan korak. Sve svoje bogastvo je podijelio siromašnima i onima kojima je bilo potrebno. Ovo nailazi na strašan otpor njegove porodice, koja je pomislila da je poludio.
Postaje sveštenik, odlazi u Dominikansku republiku, preobražava mnoge strance u svjetlost istine pravoslavnog hrišćanstva. Služi liturgiju na španskom jeziku. Poput njegovog rođaka Svetog Jovana Šangajskog poznaje mnoge svjetske jezike i obrazovan je čovjek.
U ovoj državi da bi se prehranio sa svojom porodicom radi najteže fizičke poslove, istovara kamione sa cementom, iako je već prevalio šestu deceniju života, često nemajući gdje da spava, nemajući prevoza do kuće, sa svim ozbiljnim intervencijama na srcu i drugim zdravstvenim problemima.
Pri tom je i zarada koju dobija veoma mala. Ali kad je riječ o njegovim službama, sve je svečano, raskošno, kao u predvorju Carstva Nebeskog. Služba Oca Nenada u Dominikanskoj republici podsjeća na vrijeme ranog hrišćanstva, kad su Apostoli išli od jedne zemlje do druge prosvećujući Hristovom naukom narode.
On je zaista jedan od onih jevanđeljskih ljudi koji je ostavio sve i za Hristom pošao.Iako se danas mnogi boje kraja svijeta i vremena, možemo reći da ako ovaj svijet bude imao samo mali broj ljudi poput ovoga velikog duhovnika naših dana, još nije kraj.
Dragi Oče Nenade, na mnogaja ljeta.
Miloš Lalatović
