Molim sve korisnike Čirgićevog jezika da ga se dosljedno pridržavaju, dakle, u skladu sa predvukovskim jotovanjem
Norma, koliko znam, nalaže sljedeće oblike, kao jedino ispravne, a koji se ne smiju kombinovati u skladu sa postvukovskom jotacijom (Neće Čirgić zamjeriti što nemam kad da posložim primjere po azbučnom redu):
đečak, đevojčica, đed, đever, đelatnost, đelotvoran,
đeltanik, đetić, đelovodnik,
ovđe, onđe, gđe, svuđe,
ćestenjina, ćelohranitelj, ćeme,
pljesma (opciono i pljesna),
đetinjstvo, đevojka, ćelishodan, ćelina (u smislu: cjelina),
ćelodnevni (izlet, na primjer), ćepanica (bukova, hrastova, to je svejedno),
ćevčica, ćeranje, ćeralica, poćerati, poćera,
đelo, đeveruša,
šljeme…
i tako dalje, i tome slično.
Nemam ono slovo *sj da adekvatno navedem još primjera. Jasno je na koje mislim.
Srdačan pozdrav za dr Čirgića. Nadam se da će uskoro ispuniti te zakonske formalnosti oko izbora u zvanje. Važno je da ima znanje. Nego, što veli onaj kondukter iz filma „Ko to tamo peva”: „Propisu su propisi”. I, ako može sve to da završi prije popisa.
Milovan Urvan
