Izdavačka kuća „Lokomotiva“ počela je izdavanje kultne mange „Nausikaja iz vjetrovite doline“ legendarnog animatora i režisera Hijao Mijazakija na srpskom jeziku.
Naime, prije stvaranja „Nausikaje“ danas slavni umjetnik Mijazaki radio je kao slabo poznati animator za nekoliko japanskih anima studija, a iza sebe je imao samo svoj dugometražni rediteljski debi „Kagliostrov zamak“ (1979) i nekoliko saradnji sa drugima autorima.
Kada je početkom osamdesetih dobio ponudu da napravi seriju manga za mjesečni časopis „Tokuma“ on je prihvatio ponudu počevši projekat, koji će ne samo postati temelj za njegovu monumentalnu karijeru, već će pokrenuti cijeli talas autora, koji su slijedili obrasce „Nausikaje“. Radnja se odvija u postnuklearnom futurističkom svijetu, a prati Nausikaju, princezu Vjetrovite Doline koja biva upletena u borbu sa Tolmekijom, carstvom koje pokušava da upotrijebi drevno oružje kako bi iskorijenilo džunglu naseljenu velikim mutiranim insektima. Mijakazi nije krio uticaje na razvoj stripa od japanskih bajki o princezi koja je voljela insekte, zatim Homerovog epa „Odiseja“, stvarnog zagađenja živom u zalivu Minamata do uticaja SF pisaca Isaka Asimova, Ursule le Gvin, Brajana Aldisa i stripova Mebijusa.
Serijal je objavljivan od februara 1982. do marta 1994, a pojedinačna poglavlja je prikupio i objavio izdavač „Tokuma Šoten“ u sedam tankobon tomova i više puta je objavljen u sabranoj formi. Od svoje početne serijalizacije, manga je postala komercijalni uspjeh, posebno u Japanu, gdje serija ima više od 17 miliona primjeraka u opticaju. Manga je dobila i filmsku adaptaciju iz 1984. godine, koju je napisao i režirao Mijazaki, iako on nije bio zadovoljan zbog pritiska studija da pojednostavi priču, film je dobio univerzalno priznanje od kritičara i publike postavši veliki hit te omogućivši osnivanje legendarnog studija „Gibli“.
Iako dvije verzije priče počinju prilično slično, film je samo gruba adaptacija prva dva toma mange od sedam knjiga. Osim radnje, postoje velike razlike i u drugim područjima, likovi su mnogo razrađeniji, a ekološke teme nisu onako pojednostavljene i kompletna atmosfera mange je takođe mnogo mračnija. Složenost, ljepota i društvena pozadina mange inspirisali su bezbrojne umjetnike, a sam Mijazaki je izjavio da više voli mangu nego film, kojeg je smatrao prekratkim, a i naknadno je smatrao da je filmski kraj previše pojednostavljen i da nudi prelagano rješenje za tako težak problem.
– Nastaviti Nausikaju do samog kraja bilo je zaista teško. Vjerovatno zato što sam morao pisati nešto o čemu nisam znao. Morao sam ići toliko daleko da sam morao razmišljati o smislu života. Ja nisam znao smisao života pa je bilo vrlo teško – rekao je Mijazaki.
Izdanje „Lokomotive“ besprijekorno je urađeno uz odličnu štampu i dizajn tankobona sa propratnim detaljima poput karti i odličnim prevodom, pri čemu vizuelna i scenaristička kompleksnost ovog klasika dolazi do pravog izražaja.
Temelj
Jedna stvar koja ovu mangu čini izvanrednom jeste to da služi kao jasna osnova za Mijazakijev budući rad.
Njegove opsesije letenjem i zaštitom životne sredine, njegovi jedinstveni svjetovi, njegov naglasak na mirnim trenucima koji izgrađuju karakter, sve ono što Mijazakijevu filmsku režiju čini tako izuzetnom prisutno je na stranicama stripa. Lako je uočiti paralele između ove mange i Mijazakijevih budućih fantastičnih epova „Zamka na nebu“ i „Princeze Mononoki“.
Izvor: Glas Srpske
