Piše: Miloš Lalatović
Često se pominje da jedan čovjek, a u ovom slučaju žena, žene, koje su u to ne tako davno vrijeme bile još uvijek marginalizovane, i to u državi koja je poznata po raznim slobodama, riječ je o Sjedinjenim Američkim Državama, uspjela da radikalno promijeni zakone koje se tiču prava i dostojanstva žena. Ova žena se zvala Suzan Braunmiler.
Najgora je stvar što su se protiv njene borbe okrenuli i oni koji su su zalagali za preveliku slobodu bez odgovornosti, seksualnost bez zadrške, i to baš sve to kad se odvijala ta tzv. seksualna revolucija. Posebnu pažnju javnosti je privukla kada je vlasniku časopisa Plejboj Hju Hefneru u jednoj emisiji rekla šta misli o njemu, da se nada jednog dana da će se zečiji repić, što je jedan od simbola časopisa, naći i na njegovoj zadnjici. Hefner se prvo zbunio, a onda osmjehnuo, na šta mu je Suzan odvratila ozbiljnim pogledom bez ikakve šale. ,,Plejboj“ je bio jedan od simbola Amerike, označen je čak kao znak slobode i nesputanosti, gdje se prikazuju obnažena ženska tijela, ali ova žena nije tako mislila. Smatrala je da se takvim načinom prikazivanja ruši ugled i dostojanstvo žene, koja se pretvara u objekat za zadovoljavanje muške pohote.
Ono što je revolucionarno u vezi Suzan Braunmiler jeste to da je uspjela da promjeni zakone u raznim američkim državama u vezi silovanja. Pošto su zakoni u mnogima od njih po osnovu ovoga krivičnog djela bili diskriminišući i ponižavajući za žrtvu. Recimo, u po jedinim američkim državama žrtva je morala da dokaže uz prisustvo bar jednog svjedoka da se silovanje desilo. Što je samo po sebi apsurdno, jer ovo krivično djelo se odvija najčešće u osami. Takođe je promijenila odnos okoline prema ženama žrtvama, gdje se i u Americi toga doba još uvijek sačuvao obrazac da su same žene krive za silovanje, da je silovanje trenutna slabost muškarca, da žene treba da ćute i pristojnije se oblače. Da bi bolje razumjela seksualne zločine Suzan je istraživala njihovu istoriju od Vavilona do njenog perioda i došla do zaključka da silovanje je nešto što se može kontrolisati i da se ne može braniti nikakvim izgovorima.
Nazivali su je raznim pogrdnim imenima u javnosti, radikalnom feministkinjom, ,,muško-mrzačkom“ ženom ili što bi se na naše balkanske prostore reklo ,,vješticom, koja hoće da uništi muškarce“. Jedna od novina za šta se Suzan izborila jeste krivično djelo silovanja u braku. Do tada to nije postojalo, jer se smatralo da je seksualnost u braku prirodna, pa makar ona bila i prisilna. Ona je ovo nazivala legalizovanim silovanjem.
Suzan Braunmiler je bila novinarka iz Bruklina, čije je oštro pero uspjelo drastično da promijeni zakone i svijest, najprije u Americi, a onda i u čitavom svijetu. Njene riječi su uspjele da obezbijede pravdu za mnoge žrtve na sudu.
Nakon što je postala vrlo uspješna i poznata, ova žena je iz nepoznatih razloga nestala iz javnosti. Mnoge feministkinje možda i sigurno se služe Suzaninim nasleđenjem, a ne znaju o ovoj ženi gotovo ništa ili nijesu čak ni čuli za nju. Vrijeme je da se ovakvi ljudi vrate u žižu interesovanja, jer to zaslužuju i pravedno je.
Suzan Braunmiler je primjer odmjerene i ozbiljne žene, koja je bila više koraka ispred svoga vremena, a da to nije podrazumijevalo skandale i neumjesno ponašanje, već pristojnost moderne viktorijanke.
