Na Božić, 7. januara, 1938. godine, u Barama Radovića u Donjoj Morači, rodio se Risto Radović Arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski egzarh Svetog trona pećkog, blaženopočivši Amfilohije.
Osnovnu školu završio je 1953. u manastiru Morači, a Bogosloviju Sv. Save u Rakovici u Beogradu. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Uporedo sa Bogoslovskim fakultetom, studirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izabrao ga je maja 1985. godine za Episkopa banatskog. Hirotonisao ga je 16. juna 1985. godine u beogradskoj Sabornoj crkvi patrijarh srpski German.
Odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC Episkop banatski Amfilohije je decembra 1990. godine izabran za mitropolita crnogorsko-primorskog sa sjedištem na Cetinju. Svečano ustoličenje za Mitropolita crnogorsko-primorskog, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Sveštenog trona pećkog, izvršio je patrijarh srpski Pavle sa episkopima 30. decembra 1990. godine u Cetinjskom manastiru.
Mitropolit Amfilohije, pored toga što je bio crkveno lice, imao je i značajnu ulogu u političkom životu Srbije i Crne Gore. Kao njegova politička zaostavština ostaje beskompromisan stav po pitanju očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije, ali i oštro suprotstavljanje politici režima u Beogradu i Podgorici.
Otkako je 1990. godine, postavljen na mesto mitropolita u Crnoj Gori, Amfilohije je punih 30 godina bio svedok burnih političkih događaja, u kojim je i sam imao veoma aktivnu ulogu. Njegovi odnosi sa ključnim akterima političke scene, značajno su oblikovali politički život u dve države.

Poslednje godine života mitropolita Amfilohija, obeležio je odnos prema predsednicima Srbije i Crne Gore, Aleksandru Vučiću i Milu Đukanoviću, te će, ipak, po tome ostati najviše zapamćen.
– Vlast u Beogradu će izdati Kosovo i Metohiju ako im samo nešto daju, što potvrđuje nedavna izjava Aleksandra Vučića da priznanja Kosova nema bez kompromisnog rešenja. Sram bilo njega i svakog drugog koji se odriče svoga bića, pamćenja, svetinja… Sramna je to priča. Taj zavet je ugrađen u istoriju i samo biće srpskog naroda. Kažu, tamo na Kosovu nema ništa. Nema ništa u njihovoj glavi, a na Kosovu ima! Ostali su ne samo grobovi i groblja, već svetinje i narod božji, onaj najistrajniji Bogu i svetom Lazaru, da nauči i nas kako treba biti veran Bogu i svetinjama izvornim – rekao je Amfilohije u septembru 2019. godine.
Amfilohije je bio jedan od retkih u SPC koji se odupro nepristojnim ponudama vlasti Vučića i na taj način sačuvao svoj i ugled crkve.
– Ne slažem se sa odlukom Sinoda Srpske pravoslavne crkve da dodeli orden Vučiću, sa čim se ne slaže ni veliki broj arhijereja. Što se mene lično tiče, a verujem i jedan dobar deo naših arhijereja nije time zadovoljan, nije bila ovo prilika za tako nešto. Ovde je prisutno bilo i ostalo ono što objedinjuje i sjedinjuje i Crkvu i narod. Gospodin Vučić je predsednik, naravno privremeni, kao i svi predsednici Srbije i to je za poštovanje za one koji su ga izabrali, ali on nije predsednik Srpskog naroda u svetu.
Posle potpisivanja Briselskog sporazuma održao je opelo celoj srpskoj vladi na čelu sa Ivicom Dačićem. Ovo ga je stavilo na „crnu listu“ Vučićevskih medija, koji su ga provlačili kroz medijsko blato, ne propuštajući nijednu priliku da se obračunaju sa njim.

Amfilohije je izmenio i svoj stav prema Milu Đukanoviću, a presudno je uticao da posle 30 godina vlasti, njegova DPS izgubi izbore.
Presudan momenat koji je doprineo padu Mila Đukanovića, a koji je Amfilohije iskoristio kako bi ga poslao u političku istoriju, bio je kontroverzni Zakon o slobodi veroispovesti, kojim je Đukanović pokušao da minimizira uticaj SPC u Crnoj Gori i prisvoji crkvenu imovinu.
– Muke sa ovim zakonom su, između ostalog, nastale i zbog toga što nije bilo prave, civilizovane komunikacije države i Crkve. Nije bilo zvanične, institucionalne korespondencije. Nego gomila nekih medijskih objava i saopštenja. A pri tom nismo bili u ravnopravnoj poziciji. Vlada je bila predlagač, i imala je obavezu da ona inicira kontakt. Dakle, toga nije bilo – i sad strahujemo da neće u pravom smislu ni biti.
Izvor: Direktno
