Piše: Filip Dragović
Božić 2025/26 dolazi zajedno sa veselim tonovima Frenka Sinatre i Maraje Keri, koji sa HRT, RTS, RTCG, BIHR govore o blagdanskim pahuljama, kićenju jelki, darovima i buđenju humanih osjećaja. Na ulicama Zagreba, Sarajeva, Beograda i Cetinja svakovrsna šarada i panoi sa čestitkama. Sve, reklo bi se, puca od ljubavi i različitih nijansi doživljaja Božića. Na frekvencijama Radio Marije, +HKR+, kao i pravoslavnih crkvenih radija veselo odjekuju pjesme posvećene jednom istom događaju: rođenju Hrista od Djevice Marije. Pomislio bi čovjek: jedna familija, ili bar istovjetna kultura.
Ali oćeš. Ovaj prostor četiri (ili koje više) države odiše međusobnim nepodnošenjem do izgnanstva. Hrvati i Hrvatice se međusobno radosno cjelivaju i daruju, ne mareći za progon Srba koji se desio i koji se još uvjek zbiva. Njihovi svećenici pozivaju na molitvu, mir, praštanje – bez i jedne riječi o pustim srpskim kućama i zabranjenim ćiriličnim tablama. Ti blagdanski izlivi radosti ne samo da se dešavaju uprkos tom užasu, nego bi se reklo da su upravo zbog tog (uspješno obavljenog) progona Srba, oni nekako sadržajniji i rasterećeniji. Maestro Tompson i njegove glazbe, a povodom Božića, krase svaki kut Domovine.
Nije ništa bolje ni sa druge strane. Srbi jesu prognani od Hrvata, a ne Hrvati od Srba, ali ne vidi se nikakav duhovni napredak među medijskim i duhovnim liderima Srba. Niko se, bar od onih čije se poruke šire čuju, ovih dana neće sjetiti prognanih Bošnjaka, ubijenih zarobljenika u Srebrenici, onih otetih pa likvidiranih u Štrpcima! Pitam se, u kakav zagrljaj jedni drugima idemo, i šta to „sve najbolje“ želimo, ako nijesmo spremni, baš uoči ovih dana da javno ispovjedimo svoja nepočinstva (ili ona učinjena bez našeg znanja i odobrenja, ali ipak u ime nas)?
Posebna priča su Cetinje, Podgorica i okolina. Tamo se već mjerkaju badnjaci i spremaju pečenja, a mali narod podijeljen u nekoliko galaksija. Prva dioba: Srbi=Crnogorci i Crnogorci=Ne-Srbi. Druga ćelijska dioba: Srbi=Crnogorci okupljeni oko Mitropolije i kojima politički Beograd nije matica i Srbi koji su samo Srbi i kojima je CG usputna i manje bitna tvorevina, spram beogradskog političkog centra. A ovamo, na Ne-srpskoj strani: Miraš, Bojan, ateisti, Titovi pioniri… I svi se oni spremaju za jedan isti badnjak. Prepoznaje se nešto mudriji i kosmopolitski pogled na druge iz Cetinjske mitropolije, nego što drugi (razni drugi) imaju kapaciteta i volje da pogledaju prema njoj. Ali u opštem metežu, taj plamičak ljudskosti ne može da ugrije svakog, i ne doprinosi utisku da Božić iole više otvara oči Crnogorcima u odnosu na Hrvate, ili braću u Srbiji.
Ni većeg praznika, ni manjeg razumijevanja njegove suštine, među ovdašnjim državicama i narodima! Bože pomozi!
