Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ok. Siner je novi Novak , ili drugi Federer, ili kako god – momak je glavni sa reketom na cijeloj planeti, uprkos činjenici da je Đoković počeo 400 i ne znam više koju nedjelju na top 1 ATP liste. Janik Siner je veća teniska faca od sangviničnog Alkaraza koji ne može da pronađe balans između ogromnog talenta i činjenice da ljudi ponekad gube i kad su najjači.
Italijan je Đokovića počistio sa terena u Melburnu početkom ove godine, mnogo ubjedljivije nego što je to ikada, tokom 2023 uradio Alkaraz. Zato sve ukazuje na to da je polufinale Australian opena bila veća prekratnica u istoriji modernog tenisa nego prošlogidišnje finale Vimbldona.
Međutim, još ni jedan šampion nije otišao tek tako, poslije prve manifestacije da dolaze mlađi i bolji. To su pokazivali i Federer i Nadal i onda kad je bilo jasno da nijesu više „oni stari“. To je, na svojoj koži osjetio Alkaraz u Sinsinatiju poslije Vimbldona i od tog Novakovog revanša Španac je još nije oporavio kako treba.
Siner se ne doima tako lomljivim kao Španac i više liči na mašinu nego na čovjeka sa slabostima. Ali svi znamo da Đoković nije rekao posljednju riječ.
I osjećamo da će je morati reći ovoga ljeta. Da li na nekom od šljakastih mastersa, ili na nekom od gren slemova u Parizu i Londonu, ili – što bi potpisniku ovih redova bilo najdraže – na Olimpijskim igrama! Siner će, pored uzlaznosti svog rezultatskog uspjeha morati pokazati da je samo čovjek, a Novak će se oprostiti nekom velikom pričom sa podijuma. Ostaje da vidimo na kom će mjestu te dvije prave da se presjeku.
Do čitanja u sljedećem broju….
