Uviđamo, samo se pravimo da ne uviđamo kakvo smo mi to društvo. Iznutra. Spolja još i prevarimo nekog, ali – muka je iznutra. Svi redom vode računa samo i isključivo o svojim, ličnim i partijskim interesima. I svi su puni sebe, gnjure u svojim sujetama i svi jure po poljani isključivo – “svoj mozak” (pametnijeg u vas ovi svijet takvog mozga – nema).
Svima je dobro, ali i svi kuju potajne planove da im bude mnogostruko bolje. A šta ćemo s narodom? A ne brinite vi za to: Imamo mi ga, taj naš narod i sve te naše crnogorske građane u vidu. Ne zaspivamo što ne pomislimo na njih. Znaju naši građani da ih mi nismo nikad iznevjerili!
U cijelom normalnom svijetu za ovakvo kukavno stanje društva i u njemu nužni su i mjerodavni samo – izbori.
A, što svi bježe od izbora. Sve se kao prave da ih hoće a narod kažu oni kao da izbore neće. Kažu da na izborima gubimo vrijeme. Dragocjeno.Čudno? A što se onda rasipsmo s izborima. Hoćemo li malo pošteno?
Ajmo: nikom ne idu u prilog izbori, jer svi žive u simulakrumu, svjesni da bi nakon izbora „možda“ mogli imati manje para i funkcija. Uh previše rizično. Ne diraj to. Dosta smo se žrtvovali za ovaj narod nezasiti. Evo ordenje za zasluge: dokazi, potvrde, licence.
Pa čemu sada izbori? Za dvije godine nismo se složili kako da demontiramo Milov režim. I šta ćemo sad? I ovo “malo” da nam uzme ovaj narod nezahvalni, koji ne razumije našu ideologiju i vizije.
Zbog čega bi iko živ želio manje od onog što sada ima? Od onog što je ugrabio. To je retorički um i u tome umu je retoričko pitanje a ono tek neprijatno buči i odzvanja. Ovo jeste realno najtrulije, najlicemernije vrijeme koje Crna Gora pamti. Zapamćivaće.
I niko nema pojma kuda će krenuti ovaj pomahnitao brod nakon kristalizacije ukrajinskog rata i totalne prekompozicije na velikoj šahovskoj tabli. A svi naši nešto kao kalkulišu, pa spekulišu, i to iz onih pouzdanih izvora. Sačuvaj me Bože i njih i njihovih svih obavještajnih izvora.
Pa imamo one jedre tek najodlikovanije “advokate” srpskog naroda, pa onda imamo neke fascinantno vehamentne “advokate” novocrnogorskog naroda, pa imamo kosmopolite sa brdom nekakvih “advokata”.
A imamo još jedan a pravi fenomen: “advokate bez nijednog klijenata”. Šta će im kažu. Znaju oni sve što “klijenti” trebuju. Okle da klijenti znaju što im treba.
Istina nije to propisano zakonom i u pravosuđu toga nema, ali će sad potanko to urediti nov eutanazični Sudski savjet: advokatska tarifa advokata bez klijenta: Advokati za svoj račun a u ime naroda!
Jedini je problem u tome što to uopšte “nisu čak ni izabrani advokati”, čak ni “advokati po službenoj dužnosti”. To su znate oni advokati što ih država plaća, a baš ih uvo zabole za klijente. Tarifa kucka. Tu važi samo lažna briga, i znate ona tmurna, duboko zamišljena mučna, bolna – neizbježna poza. Da ti je prosto “više žalije advokate nego klijente”. Uostalom klijenata i nema.
Imam neotklonjiv osećaj da smo svi na nekom brodu kojim upravlja hrpa pijanih, ludih i potpuno neznavenih kormilara, a bez ispravnog kompasa. A putnici? Nemaju ni najobičnije pojaseve za spasavanje. A šta će im. Ko zna da pliva plivaće, samo da brod u nešto tvrdo ne lupi i sve ih ne ošamuti.
Samo bez “talasanja”, molim vas, krajnje je opasno, naš poglavica je zaprijetio da će da “talasa”, bio ili ne bio Poglavica, bar tako kaže. Vjerujte: Laže. Ali, nemojte mu zameriti, strah ga je i nervoza, a lekari kažu anksioznost. Nije isto lagat kad lapaš i šlapaš i kad te je strah. Drukše je.
Ali ne samo on, sve partije i svi ti političari, uz naravnu čast izuzecima, lažu vas moj naivni sluđeni narode, lažu, da to ni pas s maslom ne bi progutao. I ničega se ne stide. Ni Boga se ne boje.
Kažu: E nema više litija, sada smo mi litije i sve naše vladike ne mogu da dokuče do naših visina. To s litijama smo se mi malo šalili. Zar je iko iskreno pomislio da smo vjernici. Izuzetaka naravno da ima, ali ne kod nas. Šta će nam.
Adenda: Klijenti, narod, građani – to su sve redom sinonimi. Ođe. (Ad hoc).
Dr Vladan S. Bojić, advokat