Piše: Aleksandar Živković
Došlo neko takvo vrijeme da valja mnogo trčati kako bi se ostalo u mjestu.
Novi ekološki programi i zakoni koji važe za Crnu Goru najavljuju da će čuvena „ekološka država“ izaći iz (pred)ekološkog stanja. Koliko ljudi shvataju da je kvalitet vazduha direktno povezan sa dužinom života, a koliko bespomoćno prihvataju atmosferu u kojoj su, drugo je pitanje. Ono što je vladi i ministru Ćulafiću, za sada pošlo za rukom u tom sektoru, treba da osokoli na pojačanu rabotu i u drugim sektorima.
Uzmimo za primjer turizam i informisanje – turistička zemlja nema nijednog specijalizovanog turističkog novinara! Jedan ugledan turistički poselnik kaže za Žurnal – to je zbog toga što u turizmu nema skandala. Može biti. Istina je da je specijalizacija po redakcijama uveliko dovedena u pitanje prodorom novih medija, ali da baš nijednog specijalizovanog turističkog novinara nema, samo je jedan, možda najsitniji, od pokazatelja (pred)državnog stanja Crne Gore.
Igramo se nezavisnosti (mahom od Srbije), a slabo razvijamo institucije, ustav je rđav da teško može biti rđaviji, a i oko najnužnijih korekcija partijski glavari se sporo pogađaju. Sa druge strane zahuktava se investicioni ciklus, ulazak u naredni budžet EU, može tome samo da pomogne, ali koliko brzina u privlačenju i sprovođenju investicija važan je i strogo-poslovan, pošten nadzor nad njima.
U godini u kojoj se bliže izbori, mnogi politički akteri bi da „uskoče“ u upravljanje investicijama. Građani bi umjesto dugoročnog razvoja radije osjetili promjenu u novčanicima što je sasvim razumljivo i u svim demokratijama prvenstveno po standardu ljudi se izjašnjavaju o političarima. Nijesmo krivi što smo nestrpljivi, jednostavno, takvi smo, a još kad vidimo da su oni koji imaju mnogo više od nas, još nestrpljiviji, ko bi nam zamjerio?
Tako dođosmo i do pitanja ekonomske preraspodjele i socijalne pravde. Ta pitanja nezavisni „daevječna“ diskurs nikako nije prihvatao, za razliku, od ozbiljnih kriminalnih klanova koji su bili „stubovi državnosti“ U „Preporodu“, glasilu Islamske zajednice BiH, jedan bošnjački intelektualac je nedavno napisao: „Mi, Bošnjaci, nikada u identitetskom smislu nismo bolje stajali, imamo ime,vjeru, jezik, pismo…
– i nikada nismo gore živjeli.“ Nešto slično važi svuda na „Zapadnom Balkanu“.
Vlada Crne Gore ispuniće svoje planove u najvećoj mjeri, jednostavno zato što joj spoljna podrška ide na ruku. No ne može dobro Crne Gore ležati više na srcu, koliko god dobronamjernim strancima, nego njenim građanima. I građani, koji jesu zaslužili davno obećani „bolji život“, moraju da pokažu razumijevanje za dugoročne interese zemlje, za konačno izvlačenje iz infrastrukturnog siromaštva. Zauzvrat vlada treba veću pažnju da pokloni pitanjima socijalne pravde. Bez nje je država prazna ljuštura, a demokratija kilava kljusina.
