Piše: Oliver Janković
Ivan Perišić, Luka Modrić i drugari, zbilja su vrlo dobri fudbaleri i reklo bi se odlični momci. Uspjeli su da ovdašnji vječiti balkanski nogometni prosjek uzdignu do svjetskih visina, koje će ući u istoriju mundijala. Najprije svojim umijećem i hrabrošću, ali i nesvakidašnjim dodatkom sreće, kakvu imaju samo dobri kockari, i svi oni hazarderi koje „oće karta“ i kojima je naklonjena kocka.
A „kockastima“ je bila naklonjena kao malo kome, na posljednja dva prvenstva svijeta. Ona im je, rekao bih presudno, donijela mjesto koje im objektivno ne pripada: dva uzastopna postolja (prva tri mjesta) na mundijalima 2018 i 2022. Da znaju fudbal i da su hrabri, to niko ne dovodi u pitanje, ali da spadaju u sami svjetski vrh, i da su bolji od Engleske, Španije, Brazila, Portugala… to i oni znaju da nije istina. To recimo, nije ona vrsta svjetske dominacije koju imaju košarkaši Srbije na prvenstvima svijeta ili Olimpijskim igrama, onda kada se okupe u najjačem sastavu
Poređenja radi, na posljednja tri Evropska prvenstva 2016, 2021 i 2024. popularni „vatreni“ ili nijesu prošli grupu, ili su ih eliminisale ekipe Španije i Portugala u 1/8 finala takmičenja. U tom istom periodu, reprezentacija Hrvatske je igrala sve 4 sezone UEFA Lige nacija (novoformiranog takmičenja evropskih reprezentacija), i sva 4 puta nastupala u najkvalitetnijoj A diviziji. To znači da su se dobro držali među 16 najboljih evropskih ekipa, i svaka im čast na tome, ali su samo jednom (od 4 odigrana takmičenja) uspjeli da uđu među 4 najbolje ekipe. Što će reći (uz pomenute neuspjehe na EURO prvenstvima) da su oni u proteklih 8-10 godina bili jedna solidna, vrlo dobra fudbalska ekipa, ali nikako sami evropski vrh, nikako onaj izvrsni, odlični tim koji ima nadmoć nad drugima, nadmoć koju su cijelo to vrijeme demonstrirali Francuzi, Španci, Holanđani, Englezi…
Pa otkud onda Hrvati, baš u to vrijeme, dva puta na svjetskom mundijalskom postolju? Da su skroz zalutali – nijesu, a da su oba puta zaslužili, da su nadigrali protivnike – opet nijesu. Glavni kockar „kockastih“, njihov selektor Zlatko Dalić imao je, pored neospornog trenerskog umijeća, njuh, baš onaj kakav traže igre na sreću, da „sve kocke“ baci na jedno polje. I to ono fudbalsko.
Na Mundijalu 2018, Hrvatsku su od grupne faze do polufinala pogurali penal-ruleti sa Dancima u 1/8 finala i Rusima u 1/4 finala. Jesu nadigrali Engleze u polufinalu, ali se jesu proveli kao „bosi po trnju“ u finalu sa Francuzima. Upravo će se to finale pamtiti kao ono u kom je razlika između suparnika bila astronomska, nikada tako drastična u ovom vijeku makar. Veoma sličan ili još veći udarac u zid, Hrvati su doživjeli na Mundijalu u Kataru 2022, kada ih je u polufinalu pregazio „brzi voz“ Alvareza i Mesija (0:3)! Pa otkud onda oni u polufinalu tog mundijala? Pa tako što su, ponovo na penal-ruletu, prošli najprije Japan (egal utakmica po svemu), a onda i Brazil (meč u kom su bili potpuno igrački inferiorni). A prije toga, izlazak iz grupne faze im je omogućio Belgijanac Lukaku svojim nestvarnim promašajima u isto tako egal utakmici 0 : 0.
Dakle, pored neospornog kvaliteta koji Hrvate drži u ipak nekoj drugoj svjetskoj fudbalskoj diviziji (11. mjesto na FIFA rang listi uoči ovog takmičenja u Americi 2026), „kockaste“ je voljela kocka, ili fudbalska sreća u velikim količinama. Pa i ako sreća „prati hrabre“, ona ista (ukoliko nema pravog kvaliteta) ne može trajati do vijeka, i upravo ona (ta sportska Talija) hoće da ti presudi već u narednom koraku. I to se sinoć desilo u Torontu.
Hrvati su bili bar jednaki (ako ne i bolji) rival u meču protiv Portugala. Ali su im presudila tri gola koja su postigli ipak iz ofsajda. Onaj posljednji njihov ofsajd su konstatovali nekakvi super čipovi ugrađeni u fudbalsku loptu. Samo po sebi – okrutno, ali u kontekstu njihovih postignuća na prethodna dva mundijala, moglo bi se reći da se doima pravednim.
Ono sinoć nijesu ničim zaslužili, u dobrom dijelu su nadigrali Portugalce, ali jednako tako nijesu ama baš ničim zaslužili da prođu Brazil u Kataru, pa im se desilo.
I tako je Dalićevo kockanje sa srećom, zajedno sa veličanstvenim Modrićevim reprezentativnim opusom, okončano. Opet, na najvećoj svjetskoj sceni, kako i priliči ovim balkanskim hrabrim sportistima.
