Piše: Luka Radonjić
Ovogodišnji Vidovdanski skup je, kao i prošlogodišnji, izazvao lavinu negativnih komentara jednog dijela javnosti koja sebe iz milošte zove ,,građanskom“. Nema ih mnogo ali su mnogo glasni. Čak ni to što je Vučić najavio izbore, nije ih privuklo kampanji protiv režima, nego su se dali u juriš na estetiku i retoriku studentskog skupa u Kraljevu.
Prošle godine je bilo slično ali u značajno većem obimu. Frankfurt Algemajne Cajtung (uz prenos Dojče vele na srpskom), Danas, Peščanik, pa hrvatski jutarnji i večernji listovi od jutra do večeri, uz prateće vokale DPS propagande iz Crne Gore i srdžbu Andreja Nikolaidisa i onog drugog, slučajnog Srbina iz Banja Luke (Nikolaidisa sa Temua), pokazali su veliku zabrinutost za Srbiju, zbog profesora Mila Lompara i njegovog govora. Dok su studenti i građani brojali modrice i prijave, ovi kritičari su uznemireno brojali koliko se puta pominju Kosovo i Srbi u vidovdanskim govorima, snebivali se i vraćali u nesvijest. Čak ni to što je Lompar u svom govoru održao čas i o nacionalnim i o demokratskim vrijednostima, o spoljnom i o unutrašnjem suverenitetu, nije bilo dovoljno da medijski napad bude blaži, naprotiv, povezivanje ovim tema u jednom narativu prigodnom za događaj, praznik i državu u kojoj se obilježava, kao da je dodatno motivisalo propagandne daktilografe.
Vidovdanski skup u Kraljevu u organizaciji studenata, bio je skromnijeg dometa nego prošlogodišnji na Slaviji, pa ni odjek nije bio preveliki ali agresija i ,,režanje“ na studente, nisu izostali i traju i danas. Tvrdi se, da studenti nemaju program osim „pumpanja“, i da su im govornici retrogradni.
Upali ljudi kao na pijacu, pipkaju, dirkaju, komentarišu svaku riječ… Grbović iz PSG pipka jabuku kaže pretvrda je, Lazović iz ZLF kucka u lubenicu i veli ova sigurno nije slatka, ona iz SSP se žali na paprike da su ljute… Mislim, ljudi skroz u nekom svom filmu. Elem, poslušao sam govore, vidio i čuo studentkinju sa Kosmeta, kojoj su se i lice i ramena i sva duša dali u iskrenost snažnih poruka koje je poslala, pa studenta koji je lansirao energične, jednostavne i normalne poruke, pa recitaciju Rakićeve pjesme ,,Na Gazimestanu“… I nisam uočio šta je sporno u porukama i nastupima? Govorili su mladi ljudi o osnovnim pravima i slobodama. Pomenuli tradiciju, pomenuli Srbiju.
A žalbe se pišu i na učešće samostalne poslanice Jelene Pavlović, jer je eto bila ranije u Nestorovićevom pokretu. Ne možemo da se ne zapitamo, gdje su oni bili ranije? Trčkarali za raznim ,,bilčicima“ i sličnima da bi ih na kraju svi ovi propisno izvozali, a sa tih adresa stigla im poruka maltene ‘pa dobro, SNS kraducka i bije, ali generalno Vučić je okej tip, razumije se u vina i francuske avione’. I njihovo veliko političko umijeće koje danas nude drugima, završeno je tada neslavno.
I zato ih moramo pitati, šta nam zapravo poručujete? Vi se bojite da se studenti i govornici neće svidjeti… kome? Vama? Narodu? Nekome u Briselu? A da li se vi sviđate sami sebi? Ne drugima, nego sami sebi. Ništa lično, čisto politički. Jeste li zadovoljni sobom? Pošto uprkos fenomenalnim programima koje imate, narodu se iz nekog razloga ne sviđate. Ne juče, ne danas, nego evo deceniju i po. Ovaj jedan kaže ,,nije ovo više moja borba“. Pa zapitaj se, sunarodniče, prvo, je li to tvoja zemlja? Počni od grba Kraljeva, gdje je održan skup, saznaj odakle su i šta znače sve one silne krune, pa možda shvatiš gdje se nalaziš, jer to nije tikva bez korjena. To što je neko u bliskoj prošlosti ili sada, uzeo da manipuliše ili profaniše tradiciju ili da zastavom prikriva ono što radi, ne znači da identitet ne vrijedi i da je tradicija kriva. I ko vam je rekao da priča o identitetu negira ekonomske teme i da poštovanje tradicije potire borbu protiv korupcije? U kojoj to tačno evropskoj zemlji jedno isključuje drugo?
Od prošlogodišnjeg skupa do ovogodišnje g, odjekuje ona sentenca iz Šotrinog i Simovićevog ,,Boja na Kosovu“: ,,Svim silama navalite na Lazara“.
I zaista navališe.
