Piše: Oliver Janković
U dosadašnjem toku Mundijala 2026, poslije 54 odigrane utakmice, registrovano je čak 11 auto-golova. Na svakoj petoj utakmici, igrači su (ne)iznuđeno ubacivali loptu u golove koje je trebalo da brane. A kada vidimo spisak njihovih imena možemo konstatovati da su, izuzev švajcarskog rezerviste Muhema, svi „realizatori“ ovih takmičarskih grešaka iz zemalja fudbalskog „trećeg svijeta“: Irak, Jordan, Egipat, S. Arabija, Uzbekistan, Maroko, Australija, Paragvaj i dva puta Katar. Dakle, niti jedna od evropskih ekipa, niti jedna od zemalja koje su osvajale ili bile finalisti svjetskih prvenstava. A to nam govori da se brzina igre i modaliteti timskih postavki na terenu, nijesu podjednako apsolvirali u svim državama i društvima, i premda danas „svi igraju fudbal“, očigledno ga ne igraju svi podjednako dobro i organizovano.
O tome nam podjednako dobro govori i dosadašnji broj podijeljenih žutih i crvenih kartona. Izuzimajući Portugal (4 žuta) i slučaj Brazila, ekipe koja se izvjesno konstruiše u hodu i upravo pred našim očima, a koja je do danas nakupila 5 žutih kartona, svi ostali „vlasnici“ ovih kaznenih papira dolaze iz Afrike i Azije, ili su evropska „treća liga“ ili južnoamerička „druga“. Pa tako, najviše prekršaja tokom igre napravili su Južna Afrika (5 žutih i 2 crvena), Paragvaj (6 žutih), Katar (4 žuta i 2 crvena), BIH (6 žutih), Haiti (7 žutih), Kurasao (5)…. dok recimo Englezi i Španci imaju samo jedan, a Francuzi i Norvežani ni jedan žuti ili crveni karton. Tako da, očigledno, umijeće fudbala nije samo u dobroj taktici i lijepom baratanju loptom, nego i u načinu igre koji ne povrjeđuje druge.
Ali, kad smo kod očiglednih nedostataka koje na ovaj način manifestuju slabije rangirane ekipe, da ukažemo i na nekoliko njihovih dobrih strana. Najprije da pohvalimo borbenost Južne Afrike koja je do polovine utakmice drugog kola bila u totalnom rezultatskom ambisu, a onda u naredna tri poluvremena, sa dva gola, napravila preokret i plasirala se u nokaut-fazu, ispred Češke i Južne Koreje. Ista takva borbenost, uprkos igračkim limitima, odvela je BiH u drugi dio takmičenja. Dok recimo, te borbenosti nije bilo gdje smo je najviše očekivali, kod Škota.
Ljubitelji fudbala su srećni što su mogli da vide demonstraciju borbenosti kod simpatičnih ekipa Kurasaa, Zelenortskih ostrva, Alžira, Konga, ali i jedne izuzetno napredne ekipe Gane, koja je odigrala tako perfektnu odbranu protiv Engleza, da vicešampioni Evrope nijesu uspjeli da šutnu u okvir gola, osim samo jednom.
Ipak, najveća pobjeda autsajdera nije ona rezultatska, nego ona ljudska i navijačka, koja se desila na stadionu u Los Anđelesu, gdje je velika većina američke publike navijala za fudbalere Irana, uprkos ludom i prljavom ratu, koji njihova država vodi protiv iranske države.
