Žurnal završava podsjećanje na značaj „Cetinjskog ljetopisa“, objavljujući pjesme vladike Vasilija Petrovića sačuvane u njemu. Time se zaokružuje prenošenje uvoda u taj kulturni spomenik i istorijski izvor prvog reda, objavljen na Cetinju 1962. godine trudom Nika S. Martinovića. Redakcija Žurnala još jednom zahvaljuje porodici Martinović na ustupljenom pravu na objavljivanje djela počivšeg akademika.
Piše: Niko S. Martinović
Prvi, drugi, treći, četvrti , peti, šesti, sedmi, osmi, deveti, deseti, jedanaesti i dvanaesti dio.
SADRŽAJ „KRUSOVOLJA“ [nastavak]
Interesantne su, za karakteristiku doba, pomenute tri pjesme u „Krusovolju“ cetinjskom. Iako je prvu 1882. godine objavio u Rusiji Pavle Rovinski, a sve tri 1891. Marko Dragović i 1929. Dušan Vuksan, one nijesu bile dovoljno zapažene u našoj srednjovjekovnoj književnosti. Pisane su rukom vladike Vasilija Petrovića, pa bi se moglo pretpostaviti da su njegove. U jednom ovakvom dokumentu neće biti na odmet da ih čitalac ima u savremenoj transkripciji.
Pjesma „Černa Gora“ koja se nalazi na str. 58, u punom tekstu glasi:
„Černa Gora ot Kotora, sva do Bara i do Skadra,
Ivan begom oglašena, manastirom proslavljena,
Tebi prečista Djevice, mati Hristova vaseh carice,
Crkva bila sagraždena, Ivanbegom nasađena,
Nasred zemlje, na Cetinje, episkopom za stojanje,
Černogorska dika prevelika, Bogorodice krepka pomošnica,
Orla bila njima darovala, to je carska arma i pohvala,
Sada su mu krila salomljena! Ta je crkva carska razorena.
Ožiduje da se saziduje, Moskovija da je pokrasuje,
Orlu perja da podrastu, crkvi krila paki da podignu.“
Na str. 63, ispod hrisovulje Stefana Prvovjenčanog, stoji pjesma „Simeone sveti Nemanja“, koja u cjelini glasi:
Simeone, sveti Nemanja, mnogih otac svog imena,
Izrednih nasljednikov izostavil, kraljevstvom Serbiju proslavil,
Mnoge crkve sagradili, otečestvo svoje prosvetili,
Otečestvo vaše Turki zavladeli, mnoge naše crkve razorili,
Serbski sveti kralji vastanite, caru Hristu molbu satvorite,
Muhametsku vjeru izložite, ot vašego otčestva iždenite,
Hristijanskom caru pomognite, otčestvo vaše obnovite!
Arhijereji serbski ne lezite, no vsu nošt Boga molite,
Carstvo serbsko paki vastaviti, pravdoju i blagočastijem proslaviti.“
Na str. 78, ispod „Kazivanja o svetoj Sofiji“, nalazi se pjesma „O Ismailu“, koja u cjelini glasi:
„O Ismailu, do kole budeš carstvovati,
Konstantinom gradom obladati!
Sabudut se svetih mužej proricanija,
Abije vazidut na te mnogaja vastanija,
Ot carstva te, hristohulniče, nizrinuti,
Imperatorstvo hristijanskoje vastaviti.
Mnogi žele to da vide,
Danil prorok jasno sije provide!“
Završetak.
Niko S. Martinović: Uvod u Cetinjski ljetopis (dvanaesti dio)
