Na pismeno pitanje NJ. Pr. Mitropolita Crnogorsko-Primorskog Danila, datirano 26. avgusta 1970. godine, a na osnovu ličnog saznanja, kao rukovodilac i nadzorni inženjer radova na obnovi crkve Svetog Petra I na Jezerskom vrhu Lovćena u 1925. godini, au vezi publikovanog napisa pod gornjim naslovom dr Vladimira Dedijera u ,,Pobjedi“ od 20. avgusta t. g. U beogradskoj štampi (,,Politika“ i ,,Borba“), dajem ovu
IZJAVU:
1. Zovem se ing. Veliša Popović, nastanjen u Titogradu, Stanka Dragojevića broj 20. Ranije službenik Ministarstva građevine i ovlašćeni građevinski inženjer za projektovanje izvođenje svih vrsta građevinskih radova na teritoriji stare Jugoslavije. Kao takav, bio sam 1925. godine zaposlen u Građevinskoj sekciji u Podgorici, pa sam po službenoj dužnosti bio premješten na privremeni rad u Građevinskoj sekciji Cetinje, gdje su se u to vrijeme renovirali i izgrađivali mnogi objekti: ,,Zetski dom“, ,,Biljarda“, ,,Tabla“, ,,Mitropolija“ i dr.
2. U to vrijeme započeta je obnova crkve Svetoga Petra I na Lovćenu, u kojoj je bio sahranjen vladika Rade- Njegoš, a koju su bili porušili Austrijanci kao okupatori 1916. godine. Prve osnovne radove u režiji Građevinske sekcije Cetinje, čiji je šef bio ing. Lucijan Stela iz Splita, koji je po mom dolasku bio premješten, čini mi se, u Dubrovnik. Po mom dolasku na Cetinje, Građevinska sekcija me je odredila da nastavim posao na obnovi crkve i nekih drugih radova na Ivanovim Koritima i putu Cetinje – Ivanova Korita, što sam ja i obavio.
Donko Rakočević: Hrvatska finansirala rušenje Njegoševe kapele
3. Za obnovu crkve postojao je projekat s predračunom troškova radova, izrađen u Ministarstvu građevina u Beogradu od strane arhitekte Petra Popovića. Projekat je bio pregledan, usvojen i odobren, od strane Ministarstva građevina, kao nadležne vlasti u to doba, i dostavljen Građevinskoj sekciji Cetinje na izvršenje. ZA uzimanje podataka za izgradu projekta, arhitekta Popović je dolazio na Cetinje i uzeo podatke o dimenzijama osnove crkve, a za izgled je imao sliku rađenu od slikara pok. Mila Vrbice, koja se sada nalazi u dvoru Kralja Nikole (Muzeju) na Cetinje+u, jer je dobio zadatak da obnovljena crkva bude što je više moguće identična porušenoj, kako po obimu tako i po izgledu.
Po završetku radova na obnovi, radovi su bili obračunati, pregledani i kolaudovani (primljeni) od strane teritorijalne građevinske vlasti za Crnu Goru – Građevinske direkcije iz Dubrovnika. Kolaudacioni elaborat sa svim bitnim prilozima za predmetnu obnovu crkve na Lovćenu vraćen je Građevinskoj sekciji Cetinje na čuvanje (možda bi bilo od interesa pronaći ovaj elaborat).
4. Prilikom preuzimanja dužnosti za dovršenje obnove predmetne crkve, palo mi je u oči da je osnova (površina) predviđena za oltar bila i suviše mala. Na ovu primjedbu, ing. Stela mi je rekao da tu površinu nije mogao povećati, jer mu je bilo naređeno da crkvu obnovi na neporušenim temeljima prvobitne crkve i da obnovljena crkva bude što identičnija kako po obliku, tako i po izgledu s porušenom – čega sam se i ja pridržavao u nastavljanju radova.
Na gradilištu sam našao dosta pripremljenog materijala: tesanog kamena za zidanje spoljnjeg – vanjskog lica i dosta običnog lomljenog kamena prikupljenog od porušene crkve, pijeska i razne drvene građe. Debljina zidova iznosila je 50–60 cm, pri čemu je za zidanje vanjskog lica upotrebljavan tesan (štokovan) zdrav majdanski kamen, za koju je svrhu bio otvoren kamenolom u zvanom mjestu „Zlatarica“ na Ivanovim Koritima, i odatle je prenošen tovarnim vojničkim konjima na Jezerski vrh.
Na Lovćenu su tada logorovale dvije čete vojnika-pionira, kao pripomoć za grube radove, koji su bili pod komandom brigadnog generala P. Đukića. Prosječna debljina tesanog kamena s lica bila je oko 20 cm, dok je ostala debljina zidova rađena od starog kamena u produžnom cementnom malteru kao običan zid. Od ovog kamena rađena je i obzida temelja crkve radi njihove zaštite od mraza i radi pojačanja. Stari kamen je upotrebljen i za razne ispune ispod patosa u crkvi, tako da se sa sigurnošću može reći da je sav prikupljeni i sačuvani kamen od stare crkve utrošen i uzidan u obnovljenoj crkvi.
U izdanju IIU „Svetigora“ izašao iz štampe Zbornik radova „Kapela na Lovćenu“
5. Krovni pokrivač crkve rađen je od tesanog kamena, specijalno obrađenog iz pomenutog kamenoloma, a unutrašnji zidovi obnovljene crkve bili su malterisani produžnim malterom. Sva ostala unutrašnja obrada i uređenje izvršena je od strane drugih stručnjaka i umjetnika, kao što su freske (Uroš Predić), sarkofag u kojemu leže kosti besmrtnog Njegoša i dr., a što je bio odvojen posao od obnove crkve kao građevinskog objekta.
6. Sve ovdje navedene osnovne činjenice o obnovi crkve Svetog Petra I na Jezerskom vrhu Lovćena meni su lično poznate kao rukovodiocu radova obnove u 1925. godini, a protivne tvrdnje, ma sa koje strane, pa i sa strane dr Vladimira Dedijera, ne odgovaraju istini.
Na kraju napominjem da sam i u 1945. godini bio zadužen za opravku oštećenog krova i oltara na istoj crkvi, a što je bio prouzrokovao drugi okupator – Italijani – za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ovu izjavu lično sam tačno i savjesno sastavio, navodeći ono što po ovom predmetu znam, i istu predajem NJ. Pr. Mitropolitu Crnogorsko-Primorskom s ovlašćenjem da je može upotrijebiti gdje god mu to bude potrebno.
Titograd, 28. avgusta 1970. godine.
Ing. Veliša Popović,
Diplomirani građevinski inžinjer
Iz knjige: „Sumrak Lovćena“
