Povećanje plata ohrabrilo je radnike, ali s povećanjem zarada stigla je i strepnja da li će pojedini poslodavci iznaći mehanizme da opstruišu zakon, bilo otpuštanjem radnika, bilo zahtjevima da radnici poslodavcima vraćaju „višak“.
U javnosti i medijima već započinje kampanja animiranja i podsticanja radnika da ne pristaju, odnosno, da prijavljuju eventualno nepoštovanje zakona o povećanju plata od strane poslodavaca.
Međutim, ako se problem sagleda sa jedne druge strane lako se može uvidjeti da je povećanje zarada u dugoročnom smislu daleko značjanije za same poslodavce.
Prisjetimo li se nedavnih istraživanja prema kojima bi skoro polovina ispitanika mlađe populacije trajno napustila Crnu Goru u potrazi za boljim poslom, onda je izvjesnije da bi se poslodavci uskoro mogli suočiti sa daleko dramatičnijim pitanjem od otpuštanja radnika: Kako uopšte obezbijediti radnu snagu!?
Neki poslodavci, poput vlasnika najveće kompanije na sjeveru Crne Gore „Franca“, koja ima oko 1 200 zaposlenih, Hilmija Franca, jasno uviđa u čemu je sadržana osnovna opasnost.
Kako ističe Hilmija Franca, za portal sjevercg.me:
Mi koji poslujemo na sjeveru posebno imamo problem sa radnom snagom koja masovno odlazi u inostranstvo, mahom u Njemačku. Njih vrbuju lobisti kompanija naših ljudi u inostranstvu. Mislim da će nas mjere predviđene programom „Evropa sad“ relaksirati, po prvi put se dešava da se poslodavci oslobađaju dažbina. Mi tu ne dobijamo ništa novčano, ali dobijamo zadovoljnije radnike.
Prema tome, nadati se da će i svi drugi poslodavci uvidjeti da je povećanje plata šansta za čitavo društvo, jer gubitak radne snage mogao bi i poslodavce motivisati da napuštaju Crnu Goru.
Podsjećanja radi, u Crnoj Gori od 1. januara na snazi je minimalna zarada od 450 evra, a prosječna plata u iznosu od 750 evra. Poresko opterećenje troškova rada smanjeno je sa 39 na 21 odsto ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje, a taj novac poslodavci će morati da preusmjere na zarade radnika.
