U broju 721 nedeljnika NIN, 1. novembra 1964. godine, objavljen je tekst Miloš Crnjanski pod naslovom „Otkud potiču imena naših reka i brda“, u kojem se autor bavi pitanjem porekla geografskih naziva na prostoru Balkana. Oslanjajući se na filološka i arheološka tumačenja, tekst razmatra srodnosti između naziva britanskih i balkanskih reka, planina i ostrva, ukazujući na moguće keltske tragove u njihovoj osnovi. Kroz niz primera, autor otvara pitanje preistorijskih migracija i jezičkih slojeva, uz kritički osvrt na dotadašnja naučna objašnjenja i njihovu upotrebu u širem društvenom kontekstu.
Pisac ovih članaka o preistorijskim vezama Balkana i britanskih ostrva nastaviće svoje članke u jednom, stručnom, časopisu. NIN je želeo da skrene pažnju na pojave koje su pomenute u ovim člancima.
Lord Aktonova brda profesor Albright, pomenuti, čuveni, amerikanski, arheolog Palestine, zastupa mišljenje, da brda i reke najduže nose na sebi imena iz prošlosti. Kat-kad i hiljade godina.“Their name are sometimes preserved for thousands of years“. Njihova imena su katkad sačuvana i nekoliko hiljada godina.
Za našeg čitaoca, i naše arheologe, biće zanimljivo da vide, kako se u tom pogledu nalaze imena britanskih brda i reka, kad se uporede sa našim. Većina britanskih brda dobila je, naknadno skandinavska i anglosaksonska imena, posle invazija sa severa, ali na antičkim kartama Ptolomeja, u starodrevnim spomenicima Irske, Velsa, Engleske i Škotske, ona su još keltska. Svaki osnovac u filologiji može to da zapazi odmah. Arheolog sasvim sigurno. Ono što je čudno, kad se uporede sa imenima naših planina, i reka, to je velika, filološka, srodnost između naziva tih brda i reka, i naših. Poneka su prosto sinonimi imena naših vrhova i bregova i naših reka.
Keltska substrata u slavenskim zemljama, i na Balkanu, potpuno je jasna.
Predavanje prof. dr Mila Lompara o Džordžu Orvelu i Milošu Crnjanskom u Španskom građanskom ratu
Za pisca ovih redova bilo je uživanje videti tragove keltske (počev od njihovog prvog vremena – Latene) u ostacima naše, naročito hrvatske skulpture, iz našeg najstarijeg doba na Balkanu, ali pitanje, u vezi ovih njegovih članaka, nije to. Pominje to samo zato što se u toj keltskoj umetnosti, u tom se svi arheolozi u Engleskoj slažu, jasno naziru veze Kelta sa Skitima, to jest preistorijom Južne Rusije, i Persije.Otuda je britansko, preistorijsko, stanovništvo došlo prema pisanju hroničara.
Tu tezu zastupa, međutim, danas, i pomenuta Jaquetta Hawkes. Još starije spomenike Pikta, ili bar još kurioznije, proučavao je ovde George Bain, i njegova teza o srodnosti motiva te prastare kamenorezačke umetnosti, sa tom vrstom skulpture,Poljske, vrlo je iznenađujuća. Proučavanje te veze sa našim, bogumilskim, stećcima u Bosni, po našem mišljenju, dalo bi iste rezultate.
To bi bili sigurni znaci paralele, koja postoji, između filoloških ostataka u nazivu brda i reka, ovde, i na Balkanu. Između keltskog traga u slavenskim, balkanskim, jezicima. Engleska arheologija danas priznaje proširenost i migracije Kelta, u IV stoleću pre naše ere, od Balkana do britanskih ostrva. Christopher Hawkes izričito pominje te veze iz centralne Evrope i Balkana.
Čuveni liberal, istoričar lord Acton zastupao je mišljenje da su slavenski narodi nesposobni za stvaranje države. Njegova je teza bila da su Slaveni naselili Balkan, infiltracijom, ne kao osvajači, nego kao sanjiva, lagana, seljačka, gomila. Takve teze su, zatim, iskorišćenje, u političkim odnosima evropskih država. U tome je opasnost naučnih teza.
Slavenski arheolozi, sa svoje strane, katkad, zastupaju mišljenja da je Balkan naseljen, od strane naših predaka, u jednom jedinom, krvavom nastupu, koji je trajao duže, ali koji je istrebio ranije romansko stanovništvo Balkana. Kao dokaz su se navodila imena brda i reka za koja se tvrdilo da su čisto slovenska. Ona su skoro sva: keltska. To će svaki filolog lako zapaziti, odmah.
Pomenuti, čuveni, arheolog Palestine profesor Albright smatra da imena brda i reka, i kad se menjaju, kroz vekove, menjaju se samo prema potrebi novog izgovora i gramatike, ali zadržavaju korene.“To suit new linguistic requirements in pronunciation, grammatical forms, and so on…“
Kad je dakle reč o našim rekama, u poređenju sa britanskim, treba uzeti u obzir sufiks ženskog roda kod naših reka, kojih u britanskim nema (a), kao i nazalno n, u keltskim imenima, koje je ostavilo trag i kod nas u tim imenima. Iluzija da su Sava, Drava, i slična imena slavenska nije opravdana samim tim što su »aw« i »dur« koreni keltski u tim imenima, a znače voda.
Bez daljega, već na prvi pogled, filolog će zapaziti da su naša brda u svom imenu sačuvala keltska imena, to jest keltski trag, svud gde su Kelti prošli, i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji, i u Crnoj Gori, i u Makedoniji. To je pojava u arheologiji Balkana, koju pomenuta Jaquetta Hawkes naziva na engleskom: konzervativni uticaj brda „the conservative influence of the mountains“.
Evo imena, keltskih, naših planina i brda: Krn, Bohor, Mosor, Ornen, Kornen, Kom, Korab, Rum, Rudine, Vran, Lovcin, Šar, Koritnik, a mogao bih navesti i mnoga druga.
Naročito je sačuvan keltski sufiks „tor“ u mnogim našim vrhovima, koji se nalazi i ovde na brdima. Reč je, ovde, u rečnicima keltskog, protumačena kao „sklonište za stada ovaca na brdima“.
Ono što je zanimljivo, brda sa korenom tora povlače se od današnje južne Rusije do britanskih ostrva preko Balkana. Taur, Taurus,Taurisci nose u sebi trag tih migracija, kao i u grčkom jeziku za ime brda. Durmitor, Šator, Pirlitor, i slična imena vrhova, i kod nas su u Bosni i Crnoj Gori, znaci tog keltskog traga. A ne treba valjda ni da dodam, isto značenje reči „tor“ i kod nas i na britanskim ostrvima. Trag je jasan.
Sličan je trag i naziv Temor, Tomor, Tomori, na tom putu keltskih migracija. Temor je „sveti vrh“ Škotske, prema zapisu njenog najstarijeg hroničara, koji se zvao Fordun. Temor se nalazi i kraj Crnog mora, kod varoši Kerča, u skitskoj zemlji, Tomor se nalazi u Albaniji, a isto tako i u ilirskoj substrati Grka, kod Dodone.
To ne mogu biti izmišljotine nekih skriba. I kad se pređe na detalje tih toponimija veza je jasna.
Kraljevska prestonica, sveto brdo, prastaro, u Irskoj je: Tara. Jedan deo keltske Britanije ima naziv Bregia, a protumačen je kao Brda, kao da smo u Crnoj Gori. Jedan drugi kraj keltske Britanije ima ime: Procolitia. Jedno sljeme u Irskoj: Slemis. O zemlji najvećeg svetitelja ovih ostrva, po imenu Columbana, njegov kraj se zove: Gortan. Kao iz starih povelja hrvatskih kraljeva. Dve druge prastare provincije Irske imaju ime: Oriel i Gavran. Ne samo da su upadljivo slavofona, nego je potonje ime protumačeno, izričito, na staroirskom jeziku (Erse) da ima značenje: zemlja vrana. To ne mogu biti slučajnosti.
Ista igra tragova keltskih produžava se i sa drugim imenima naših i britanskih brda, pokrajina, vrhova.
Slobodan Vladušić: Pekić i Crnjanski – jedno (ne)ostvareno prijateljstvo
Poznato je da je jedna provincija srednjovekovne Bosne imala ime: Usora. Ime se tumačilo kao: zemlja soli. Irska u to vreme ima provinciju koja ima ime: Osory. Protumačeno je kao: zemlja soli. Sa tim istim korenom slanoga, kod nas imamo: u Hrvatskoj brdo Osor, reku Osor, ostrvo Osor.
Jedna šuma u Irskoj ima ime: blethva. Preistorijski krugovi, kamena, u Britaniji imaju ime: crug. Reč “crib” stene, urvine u keltskom, u Kornvalu, sačuvan je u planini Korab, čije ime nema, slavenskog, tumačenja. Reč keltska za vrh “com” sačuvala se, očigledno, u Komovima Crne Gore. A keltski koren “rud” javlja se još u Skitiji, u alanskoj planini Rhudon, pa nas prati i na Balkan, sa imenima Rudnika, Rudina. U toponimiji keltske Engleske „glas“ se javlja i imenima mesta, kao eponim. „Tako ga je tumačio na primer, u polemici oko imena čuvene ruine Glastonbury, profesor A. V. Vejd. Profesor Filimor, međutim, zastupao je mišljenje da to ime vuče svoj koren iz kornvalskog jezika, u kom reč “glastan” znači, kao i u bretonskom: drvo, hrast. Ja sam za tezu profesora Filimor. Kod nas imamo čuvene iskopine i ime Glasinac u Bosni, slavno u arheologiji.
Čitaocu se može učiniti da su te igre reči igre umornih mozgova arheologa, koje nemaju smisla, niti su korisne, čak ni u nauci. Čuveni arheolog Koflingvud, ovde, izrazio je drastično to, opravdano, mišljenje, kad je upozoravao da filologija, ako nije u pratnji arheologa koji vrši iskopavanja, ne vredi ništa. Još je mnogo opravdanije mišljenje da su mnogi arheolozi upotrebili rezultate nauke kao političke teze.
Čista arheologija, kao ni čista komparativna filologija, nema danas sa politikom nikakve veze i ne treba da ima veze. Politika koja se zasniva na arheologiji apsurdna je sama po sebi.
To međutim ne znači da mi, i dalje, treba, na primer ime Trsta, da tumačimo, kao “Tergeste”, trgovište. Mnogo je verovatnije da bi bilo tačnije, kad bi, kao koren za ime Trsta, kao i za Trsat, iznad Rijeke, uzeli keltsko tumačenje. Za tvrđe na steni, Kelti su ovde ostavili reč trust, trostan.
Kelti u našim rekama
Trag kelta u imenima britanskih reka i ostrva nije mnogo poznat u javnosti, ovde, van krugova arheologa.Taj trag, međutim, zaslužuje pažnju i naših arheologa. Već samim tim da je neverovatno slavofon. To neće biti zasluga skriba srednjeg veka.
Evo kakva sam imena nalazio u arheologiji Škotske, Engleske, Irske i Velsa, u keltska i antička vremena, i na antičkim geografskim kartama britanskih ostrva: Lig, Varar, Cenen, Drem, Murav, Cegin, Cethen, Don, Limina, Boyan, Vechan, Lagan, Tama, Idris, Lab, Ultava, Thaya, Malena, Machno, Nen, Vedra, Sochan, Prosen, Braid, Iscir, Tuesis, Bar, Bach, Dobronos, Birgos, Peukh, Oboka, Tolka, Stour, Waya, Thamesis, Nith, Buna, Mur, Derwent, Ram. A u imenima potoka, na primer: Tromie, Malkie. I za osnovca u arheologiji ta imena moraju biti zaprepašućujući slavofona.
I pored latinskog prepisa u izvorima i na geografskim kartama i u hronikama, običnom analizom, svaki će naći odgovarajuća imena, čak i sinonime, u našim rekama, od starina.
Na primer: Lig, sa istim značenjem, keltskim, u našem Ljigu. U starovelškom je protumačen kao „utoka reke koja je blatna“. A river mouth ending in mood.
Pored te reči, za utoku, na antičkim kartama, ovde, javlja se i “usc”. Protumačeno je kao sinonim za istu hidrografsku pojavu. Ušće. (Iako jedan britanski arheolog predlaže baskijsko, alarodijsko, tumačenje, jasno je da je, kod nas, ostavila ta reč keltski trag.)
Varar, Vardanos, javlja se na kartama već u Skitiju, južnoj Rusiji, u blizini varoši Kerč. Kao i u Kubanu. A nalazi se docnije u Makedoniji, Koren tog imena je keltski, za vodu.
Drim, Murav imaju sinonime u slavenskim Murama, Morišima, Moravama, Cegin i Cethen ostavili su traga u Crnoj Gori i Dalmaciji. Limina je latinizirani sinonim za Lim. Rečica u Kentu.
Irski Boyan ne treba ni tumačiti. Bechan i Vechan, su protumačeni, u ovdašnjoj, keltskoj, toponimiji, kao „hladne reke“. Kao i naš Zvečan.
Lagan i Tama su bez daljega upadljivo slavofoni. Idris je ostavio ime u reci Istre. Lab je poznato ime slavenskih reka.
Ultava je Vltava. Češka je eminentno keltska zemlja u preistoriji.
Upadljivo su slavofoni i Thaya i Machno. Nen ima traga u Dalmaciji. Prosen, ovdašnji, protumačen je kao senovit, shadowy, a ima ga u Sloveniji. Iscir je ostavio trag u Bugarskoj. I u imenu Dunava. Tuesis je Tisa. Grčki Pathisos. Wedra i Wear su jasno slavofoni, a nemaju anglosaksonskog tumačenja. Sochan je naša Soča. Bacj je ostavio trag u Bačkoj. Dobronos nema tumačenja saksonskog. A slavofoni su, naročito za Ruse, Birgos, Oboka i Tolka. Peukh je pek, zlatonosni, Pek. Tako je protumačen i ovde. Stour i Waya su zanimljivi u Slovačkoj. Javljaju se u reči i imenima Vah, ovde Gvy, Vye. Nith keltski je protumačen kao virovit (whirrling). Nalazi se u našoj reči, za vir, a isto tako je sačuvan i u Srbiji, kao Nees, Nesae, Nith, Naissus, danas Nišava. Buna, Bana, Bonatna, u staroj Irskoj, ostavila je traga u korenu reka i kod nas, kao i Boyan. Murev, Muravia, ovdašnja, u imenu slavenskih reka na više mesta. Murev je, na primer, utoka u Varar, već kod Ptolomeja. A Morava je zapisana u Češkoj već godine 822.
Dervent i Ram, nisu samo slavofoni, nego ih ima i u Bosni, eminentno keltskoj zemlji, u preistoriji. Keltski koreni u nazivu svih tih reka, u Evropi, iz preistorije, sami po sebi možda i ne bi bili toliko čudnovati za nas, kao substrat. Ono što je začuđavajuće to je njihova slavofonost.
Ako se uz ta imena reka na britanskim ostrvima (naročito u Škotskoj), prosto ispišu imena naših reka, uopšte slavenskih reka, počev od Herodota, rezultat je čudan. Ister, sa Boristhenes, sa Tanais, sa Don, nalaze se posle i u Škotskoj.
Evo na primer, kako imena naših reka staju pored ovih na britanskim ostrvima,iz keltskog doba: Mur, Sora, Kokra, Sutla, Sana, Una, Korana, Idris, Socha, Dragona, Drava, Dobra, Koritnjača, Krka, Koruna, Arsa, Vipava, Lika, Cetina, Ukrina, Spreča, Lim, Drim, Isker, Osma, Vid, Lab, Karas, Tamna, Pek, Morača, Bojana, Vardar, Niš, Buna. Sva su keltskog korena i porekla.
Jedino će za Ibar, možda, profesor Oštir imati pravo da je alarodijskog porekla.
I druge reči hidrografske, na britanskim ostrvima, zvuče slavofono, kad su iz keltskog doba. Bar, bara, mochar, su sinonimi našim rečima. Teško da su to transkripcije skriba.
Svakako da u imenima i naših i britanskih reka, možda, ima još starijeg, sanskritskog, korena, i sanskritskih veza (kao na primer: Arun, Cutch,Tamar, Kerka, Sutla koje i danas još žive u Indiji), ali teško da je slavofonost keltskih i naših imena reka slučajna. Po našem mišljenju to su znaci preistorijskih dodira i veza. Ta ista pojava srodnosti, fonetike, i korena, postoji i u imenima naših i britanskih ostrva, na starim geografskim kartama. Ptolomej na primer, beleži, ovde, sledeća imena ostrva: Soa, Hinba, Olanig, Ebuda, Monarina, Mul, Scarba, Jura, Golin, Ulva, Bol, Ram, Bara, Gorbal. Sva su ta imena iz doba tajanstvenih Pikta (Piktoni, Piktavi), čije poreklo nije protumačeno ni danas, a o kojima se, uopšte, tako malo zna.
Teško je zamisliti da je Ptolomej, prosto, izmišljao imena ostrva. Pitanje ostaje: ko su bili Pikti?
Teško je zamisliti da su ovdašnji antikvari prosto izmišljali slavenska imena. Mi mislimo da se pored grčkog korena, i kod nas, na Jadranu, u imenima ostrva, nalazi keltski trag.
Ovde to daje arheolozima mnogo glavobolja. Profesor Čadvik, čuveni arheolog Škotske, pita se šta znači ime ostrva: Ulie. Profesor Forbs pita se šta znače imena malih, škotskih rečica, prastarih vremena: Lado i Malena. Kaže da su šašava. “Simply fun”. Mi mislimo da su slavenska.
U svakom slučaju, posle toliko godina, proučavanja, tih arheoloških nomenklatura, ovde, mi smo želeli da zainteresujemo naše arheologe i naše čitaoce za ovaj fenomen.
Čuveni ruski profesor Šahmatov prvi je ukazao na keltski trag u slavenskoj filologiji i preistoriji. Mi mislimo da naši arheolozi treba tim putem da nastave. Čekaju ih velika iznenađenja, na tom putu u ovdašnju keltsku preistoriju, i, naročito u pitanju: ko su bili Pikti?
A za dokaz da je keltski trag upadljiv na našem tlu, i u imenima ostrva na Jadranu, dovoljno je uporediti imena keltske Britanije koja sam naveo i imena naših ostrva: Boa, Šolta, Silba, Škarda, Premuda, Olint, Oruda, Kornat, Olib, Bol, Vir, Golin, Lagan, Mul, Skorca, Maon, Uljan, Murter, Tun, Sestrun, Brač, Arduba, Gardun, Unije, Skakan, Laganj, Rivanj, Pašman, Orijule, Ist, Tim, Mazurina, Sipan, Lopud, a mogao bih navesti i druga. Sva su keltskog porekla.
Neka, još žive, u imenu škotskih i irskih ostrva, ovde. To ne mogu biti slučajnosti
Izvor: NIN
